ponedjeljak, 21. svibnja 2018.

Istraživanje vilanjskog vinogorja - Baranya Szársomlyó bike & hike wine tour i posjet manifestaciji Palkonyai Pünkösdi Nyitott Pincék



Vilanjsko vinogorje zasigurno je jedno najpoznatijih i turistički najviše valoriziranih vinorodnih područja u susjednoj Mađarskoj. Hrvatskim vinoljupcima malo je poznato da je ovo vinogorje nekoć bilo dio istoga veleposjeda (beljskog) kao i vinogorje na Banovom Brdu koje se danas nalazi u Hrvatskoj. Sa sjevernih obronaka Banovog Brda pruža se i divan pogled na vilanjsko vinogorje.


Beljsko vlastelinstvo osnovano je 1697. godine, a u njegovom sklopu nalazile su se dvije vinorodne uzvisine: Banovo Brdo (Báni-hegység) koje je dobilo naziv po starom, mađarskom nazivu za današnji Popovac – Bán i Aršanj ili Vilanjska planina (Villányi-hegység). Prije stotinjak godina, trianonskim sporazumom ova nekoć pune 222 godine jedinstvena gospodarska cjelina podijeljena je državnom granicom. Banovo Brdo se nalazi u Baranji, a Aršanj u mađarskoj županiji Baranya.


Kombinacijom pustolovine u prirodi koja spaja brdski biciklizam i planinarenje i hedonističke relaksacije koja objedinjuje kušanje lokalnih vina i delicija istražili smo tu subotu, 19. svibnja  koje su sličnosti i razlike između ove dvije vinorodne uzvisine koje povezuju povijesti i geografija, a razdvaja državna granica.


Ova mala sportsko – hedonistička avantura koju smo nazvali Baranya Szársomlyó bike & hike wine tour započela je u Baranjskom Petrovom Selu u slastičarnici Dinamo. To je odlična i nadaleko poznata slastičarnica u vlasništvu Bajrama Faslije koja radi već četrdesetak godina, a većina gostiju dolazi izvan Baranje, iz Slavonije i Mađarske, a nerijetko dolaze i čitavi autobusi, a to dovoljno govori o kvaliteti sladoleda. Sasvim prikladno mjesto za „punjenje energijom“ prije polaska.


Nakon prelaska državne granice prošli smo kroz Beremend i došli u Nagyharsány što na mađarskom znači Veliki Aršanj. Ime je logično jer je selo Nagyharsány najbliže najvišoj uzvisini vilanjske planine koja se naziva Szársomlyó ili Harsányi-hegy. To je prvo naselje vilanjskog vinogorja kroz koje ćemo proći. Inače, vilanjsko vinogorje obuhvaća 18 naselja, Hegyszentmárton je najzapadnije, a sam Villány najistočnije naselje. Otprilike podjednak broj sela se skoncentrirao na južnim i sjevernim padinama vilanjske planine.


Novom biciklističkom stazom put nas je potom vodio za Kisharsány (u prijevodu mali Aršanj iliti Aršanjac) koji je nešto udaljeniji od vrha brda. Tu je počelo putovanje kroz nepregledne vinograde i lagani uspon do vinarije Vylyan. Impozantna je to vinarija, ukomponirana u okolnu prirodu koja nudi i posjet, te degustaciju putnicima namjernicima. Ranije sam kušao njihova solidna vina kao što su boszorkány rizling, hërka chardonnay, kakas rosè, autistic art zwigelt, macska portugieser, Csóka, naravno i villányi franc po kojem je ovo vinogorje i najpoznatije, te ördög cuvèe, što  u prijevodu znači Vražji cuvee. Kupaža je to lokalnih sorti cabernet franca (46%), zweigelta (40%) i kadarke (14%), a svojim nazivom evocira jednu staru lokalnu legendu o nastanku ovog vinogorja.


Szársomlyó/Aršanj je vapnenačko brdo i južni obronci brda su kršno područje jedva pokriveno raslinjem, potpuno netipično za Panoniju. Zato mještani to područje nazivaju Ördögszántás (vražjim oranjem). Prema legendi nekoć je u blizini Aršanja živjela jedna udovica sa svojom kćerkom Harkom, koja se svidjela vragu, te je on zaprosi. Udovica nije htjela dati svoju kćer, te ona vragu postavi nemogući zadatak : trebao je izorati planinu u jednoj noći, prije no što se prvi pijetao oglasi. Vrag je uspio tijekom noći sa šest parova crnih mačaka izorati gotovo cijelu planinu, te je žena primijetivši to počela kukurikati i probudila pijetlove koji su se potom oglasili. Vrag se naljutio i bacio plug i uvukao se pod zemlju gdje i danas izvire sumporna voda (Harkanj), a na zaoranoj planini ostali su tragovi mačjih noktiju.


Nakon evociranja ove stare legende, put smo produžili hiking dionicom, gurajući bicikle, s misijom da sa južne strane brda izbijemo na sjevernu, trasom koja vodi kroz najnepristupačniji dio brda, kroz dugačak, širok, mračan i vlažan surduk. Poslije surduka izbijamo na livadu okruženu šumama i nakon jednog prilično opakog uspona dolazimo na vrh brijega i počinje vožnja kroz nepregledne vinograde.


Pruža se pogled na Palkonyu, čujemo glazbu kako odjekuje i spuštamo se direktno u selo. Zahuktava se Palkonyai Pünkösdi Nyitott Pincék. Otvoreni vinski podrumi, velik izbor lokalnih delicija, dobra glazba i dobra atmosfera… Što se više može poželjeti?


Palkonya je 2007. godine proglašena za europsko selo kulture, i prvo je naselje u Mađarskoj koje je ponijelo tu titulu. Vinski podrumi su građeni u stilu koji su njemački vinari donijeli u južnu Mađarsku u 17. stoljeću. U selu se nalazi čak 53 vinska podruma ukopana u brdo koje zajedno čine zaštićenu cjelinu. Palkonya ima sjajne vinarije, a nabrojat ću samo neke: Haraszti családi, Mayer Róbert , Blázsovic pince, Hárságyi pince. Malo je dislocirana i nalazi se na rubu sela najveća vinarija u selu, Mokos pincészet.

Okrepljujuće vino i lokalne delicije brzo su nam pomogle da se regeneriramo i zaboravimo na umor izazvan bicikliranjem i pješačenjem. Sjajna manifestacija i sjajno selo, i to svega tridesetak kilometara udaljeno od hrvatske granice.








srijeda, 9. svibnja 2018.

RAKIJE, VINA I SALAŠI VOJVODINE



Novi Sad je proglašen za europsku prijestolnicu kulture za 2021. godinu. Svakom gostu tu činjenicu daju na znanje odmah pri dolasku u grad. Primjerice, ako se želite spojiti na gradski wi fi hot spot naziv mreže je evropska prestolnica kulture. Prijestolnica je ozbiljna titula i treba ju zaslužiti. Ali isto tako kao što Novi Sad ima brojne kulturne adute, moram priznati da nimalo ne zaostaje niti u području gastronomije.

Novi Sad ima sjajne manifestacije poput festivala zanatskog piva koji se održava u Fabrici, gastro festivala Okusi Vojvodine koji se održava u Limanskom parku ili pak međunarodnog skupa vinara Interfest koji je pokrenut na Ribarcu, pomalo skrovitom mjestu na obalama Dunava, a u međuvremenu je prerastao početne okvire i sada se odvija na centralnom gradskom trgu, trgu Slobode. Tu su i sjajni restorani, pubovi, barovi poput Tostera, Sokačeta, Lazinog teleta i Rakija spirit bara.


Ovaj bar je u vlasništvu Mirka Veselinovića, suvlasnika/partnera u obiteljskoj zajedničkoj zadruzi Benišek – Veselinović iz Sremskih Karlovaca – vinske prijestolnice istočnog Srijema.  Sve njihove proizvode, naravno možete kušati u Rakija spirit baru. Osim rakija i vina proizvode konjak, orahovac i bermet. Bermet je desertno vino jedinstvenog okusa. Pravi se od grožđa i aromatičnih trava poput anisa ili pelina. Od bijelih vina OZZ Benišek – Veselinović imaju graševinu ili kako to oni nazivaju italijanski rizling, a od crnih vina kupažu vranca, cabernet sauvignona i merlota koju su jednostavno nazvali Crveno vino.


Što se rakija tiče proizvode ih od dunje, kajsije i kruške, a imaju i specijalne rakije – bermeticu i orahovac. Bermetica se proizvodi od komine koja se dobije pri proizvodnji bermeta, a orahovac ima primjese zelenog oraha i 38% alkohola za razliku od ostalih rakija koje imaju 42% alkohola. Godišnja proizvodnja im je 10 000 litara.


Uz rakije i vina kušali smo i vojvođanske suhomesnate delicije i sireve u naizgled neobičnoj, ali zapravo odličnoj kombinaciji sa tjesteninom, što ukazuje da domaćin Mirko Veselinović osim što se drži tradicije ima smjelosti i za eksperimentiranje, te pomicanje granica. Riječ je o Pastai tjestenini koja se također proizvodi u Vojvodini, bez aditiva i konzervansa, umjetnih učvršćivača i zaslađivača i kako nam je utemeljiteljica i vlasnica brenda Pastai Ljubica Buba Erkić rekla -  samo od svježih sirovina. U asortimanu imaju pedesetak različitih vrsta tjestenine; primjerice sa primjesama origana, majčine dušice, ružmarina, koprive, 4 vrste papra, čili papričica, rajčica, vrganja, špinata…

Kušali smo i karlovački kuglof, kolač koji je zbog svojih folksdojčerskih korijena dugo bio zapostavljen i gurnut u zapećak, a posljednjih nekoliko godina, baš kao i bermet doživljava pravu renesansu.

Sa lijeve strane Dunava na dobar način se valorizira rakija kao autohtono piće ovoga podneblja. Osim sjajnih rakija OZZ Benišek – Veselinović koje se mogu kušati u Rakija spirit baru treba spomenuti i fantastičnu manifestacija SFRJ rakijada – Sto fela rakije Jugoslavije koja se održava koncem studenog, u subotu koja pada najbliže bivšem danu bivše republike u Bačkom Monoštru pod mottom „Rakija kao esencija bratstva i jedinstva“. Ondje sve pršti od ex yu ikonografije (hostese su obučene kao pionirke, popratni dio programa su revolucionarne partizanske pjesme) i pregršta sjajnih rakija. Jedan neobična i nedovoljno medijski ekponirana manifestacija gdje doslovno na jednom mjestu možete iskušati sto odličnih rakija, doduše barem u teroriji. U praksi je to malo kompliciranije, jer ipak se radi o piću koje ima četrdesetak posto alkohola.


Nakon urbane Vojvodine i glavnog grada Novoga Sada odlučili smo istražiti i onaj ruralni dio. Nakon stotinjak kilometara vožnje nepreglednim prostranstvima panonske nizine došli smo u Gradinu - prigradsko iliti salašarsko naselje grada Sombora, koje je od samog grada udaljeno nekih pet kilometara i tamo posjetili Naš salaš. Inače, riječ salaš potječe od mađarske riječi szallas koja znači smještaj. Označava seosko imanje sa kućom i popratnim zgradama. Anglosaksonski ekvivalent za salaš je ranč ili farma.  Naš salaš je stotinjak godina star objekt koji je prije nekoliko godina prilagođen turističkoj djelatnosti. Riječ je o velikom kompleksu koji ima dvije natkrivene sjenice, zatvoreni dio, prostrano dvorište sa brojnim detaljima poput starog đerma, etno zbirku, itd.


Kao što je i očekivano u ponudi imaju tradicionalna jela vojvođanske kuhinje poput morčije čorbe, supe od fazana, domaćih flekica, knedli sa grizom, domaćih rezanaca sa sirom, rinflajša sa nekoliko vrsta soseva, domaćih rezanaca sa sirom, nasuvog sa krompirom, bačke krompirače, junećeg perkelta, petlećeg paprikaša, pačetine na razne načine…


Od slastica u ponudi imaju domaće kolače poput gužvare, te gibanica sa orasima makom i višnjama. U ponudi imaju i domaće rakije te domaće sokove od bazge, višnje, kajsije. Tu možete uživati u pravoj salašarskoj idili, osjetiti ruralnu Vojvodinu i nepcem se vratiti u neka stara, davno prošla vremena.


Uglavnom su orijentirani na grupne posjete, ali svaki dan imaju i dnevna jela u ponudi i primaju i posjetitelje individualce. Svake nedjelje pak prava je gozba jer tada pripremaju svečani bački ručak koji uključuje čitav niz delicije (ili kako oni kažu đakonije) i uvijek, po tradiciji počinje u 13.00h. Ako Vas put odnese u Bačku moja topla preporuka je da svakako posjetite i Naš salaš, a ako ste već tamo možete slobodno produžiti i do Rakija spirit bara u Novom Sadu. Zasigurno nećete požaliti!

subota, 5. svibnja 2018.

OSIJEK CRAFT BEER FEST - TREĆE IZDANJE



Protekli vikend, 4. i 5. svibnja održalo se treće izdanje Osijek craft beer festa u organizaciji kušaonice piva Gajba. Svako izdanje je sve bolje i bolje, nikad više pivovara i popratnih sadržaja. Jedina zamjerka je to što su već od 18.00 sati počele velike gužve i duga čekanja kako bi se došlo do željenog piva. Ali to nije propust organizatora, već naprosto govori o interesu posjetitelja i na pravi način signalizira da je ovaj festival više nego uspio.
Još jedna zamjerka je to što su pivari imali ograničen broj pivskih stilova u ponudi. Nakon Pijane čaplje u Slavonskom Brodu nadao sam se da ću i u Osijeku imati priliku kušati facscinantan Woodoo Kreše Marića iz Daruvarske pivovare. Riječ je o pivu koje je proizvedeno u ograničenim količinama i ne može se pronaći u standardnoj ponudi craft pivnica, međutim u ponudi su bili samo american blond ale i Bonner. Da se razumijemo, oba ova pivska stila iz radionice Kreše Marića su odlična, ali Woodoo je nešto preeedobro! Osim ove dvije zamjerke sve ostalo je bilo odlično!

Na ovom izdanju festivala bilo je prisutno čak 37 pivovara; od toga iz Hrvatske 27, a ostatak iz inozemstva. Osim osječkih pivovara Legionar i Beckers , prezentirale su se i druge craft pivovare iz Slavonije; Black Hat iz Đakova, Valens iz Vinkovaca, Slawoner iz Požege, Bošnjak iz Sičica i Peti element iz Daruvara.
Tu su još bili i Bura brewery, Garden brewery, pivovara Crafters, Križevačka pivovara, Varionica, Pulfer, Primarius, Zmajska pivovara, Dvije krigle, Zeppelin, Pivionica, Međimurski lepi dečki, LAB Split, Houblon pivovara, Nova runda, Varaždinska pivovara, Brlog zadružna pivovara, Medvedgrad, Bad brewery, Mlinarica…

Iz Srbije su bile prisutne craft pivovare Visibaba i Kabinet, iz Belgije Delirium i Lupulus, iz SAD-a Sierra Nevada, iz Austrije Bewog, iz Njemačke Ayinger, iz Slovenije Reservoir dogs, iz Škotske Brewdog, te iz Estonije Pohjala.


Na Osijek craft beer festivalu po prvi put se javnosti predstavilo i Varaždinsko pivo koje se zasad proizvodi u Češkoj, ali se u rujnu priprema otvaranje pogona u Varaždinu. Na festivalu su se predstavili sa bio lagerom i india pale aleom. Kod bio lagera oba hmelja – saaz i premiant su iz certificiranog bio uzgoja.
Sastavni dio ovoga festivala bile su Olimpivske igre, odnosno kvalifikacije za olimpivske igre koje se već duži niz godina održavaju u Slavonskom Brodu u okviru Katarinskog sajma. Olimpivada se održala u subotu, drugi dan festivala, s početkom u 17.00h i sastojala od četiri discipline; pivski maraton, natjecanja u držanju punih krigli, pivske štafete i slaganja pivskih bačvi.

Pivski maraton se održavao na prostoru od bine na južnoj strani Sunčane ulice, pa sve do kraja ulice gdje je sjeverni ulaz na festival. Jedan izabrani član ekipe je morao putem skupiti pet čaša po dva decilitra iz kojih je popio pivo. Natjecatelj koji prvi prođe kroz cilj sa svih pet čaša je pobjednik. Natjecanje u držanju punih krigli – tu je bio cilj što duže držati kriglu od litre piva u zadanoj ravnini, i to na pozornici. Onaj tko spusti ruke ispod zadane ravnine, taj ispada iz natjecanja. Pivska štafeta je ekipno ispijanje piva iz krigle od jedne litre.  Na zadani znak prvi član ekipe počinje piti pivo iz krigle, dodaje drugom i tako redom, sve dok ne isprazne kriglu. Ekipa koja u najkraćem roku isprazni pivsku kriglu je pobjednik. Slaganje pivskih bačvi je ekipno natjecanje u kojem svaki član ekipe mora dogurati jednu (praznu) pivsku bačvu od početne točke do pozornice, uspraviti je i popiti čašu(3 dcl) piva. Kad spusti praznu čašu na stol, kreće sljedeći član i tako sve dok ne slože sve tri bačve. Ekipa koja u najkraćem roku složi sve tri bačve je pobjednik.
Na festivalu nije manjkalo niti gastro ponude, a najviše interesa posjetitelja pobudio je štand Fabrique beer & grilla.

ponedjeljak, 30. travnja 2018.

PIJANA ČAPLJA - DRUGO IZDANJE


I ove godine, po drugi put zaredom, zadnji vikend u travnju Brodska udruga pivara (BUP) organizirala je homebrew & craft beer party pod nazivom Pijana čaplja. Formalno u gradu, a izvan grada i gradske vreve, idealno je to mjesto za homebrew tulum.

Mjesto zbivanja je bila Popovića šumica kod planinarskog doma Đuro Pilar na obroncima Dilj Gore. Formalno u gradu, a izvan grada i gradske vreve, idealno je to mjesto za homebrew tulum.I ove godine kao i prošle bilo je veselo. 


Osim domaćih snaga iz Slavonskog broda pojavili su se i pivari iz Požege, Zagreba, Panonski pivarski sindikat iz Osijeka, a zamjetno je povećanje homebrewera iz Bosne i Hercegovine koji su nas obavijestili da se 23.6. i kod njih, u Srebreniku kod Tuzle održava homebrew party. Srebreničani (točnije Žlimfur) su na čaplju donijeli i svoj sjajni New England imperial pale ale koji su nazvali MINE IPA. Riječ je o pivskom stilu gdje je umjesto na gorčinu naglasak stavljen na voćnost hmeljeva.


Od predsjednika udruge brodskih pivara Dražena Dujaka Popa saznali smo da je krenuo u tržišne vode utemeljivši craft pivovaru Popster. Prvi pivski stil koji će izbaciti na tržište će biti Popster amber ale kojeg će puniti isključivo u boce i već ima dogovorenu distribuciju u sedam brodskih kafića. Odličan je bio i pilsner Cug majstor sa 6.1% alkohola pivovare Medvedgrad iz Zagreba.


Krešo Marić iz Daruvarrske pivovare je donio svoj odličan Woodoo koji se proizvodi u ograničenim količinama i koji sam zadnji put imao priliku degustirati u osječkoj pivnici Runda prije nekih desetak dana. Nagovaramo ga da do zime Woodoo postane standardan dio linije peti element. Odlično pivo! Svako malo Krešo Marić ugodno iznenadi. 

Nepar brewery iz Osijeka donijeli su svoj sjajan pale ale Ljeto u Višnjevcu, a Poljaner odličan Wit bier sa 6.0% alkohola kojeg je nazvao Witt – Ass. Treba spomenuti i Irish stout Dobrog Pantelije. Tu su još bile i za ovakvu vrstu evenata standardne pivovare Slawoner iz Požege i Bošnjak iz Sičica.



četvrtak, 26. travnja 2018.

TURISTIČKI ADUTI SREDNJEG PODUNAVLJA: VINO I GASTRONOMIJA



Posjet Iloku uvijek je drag. Nakon službenog dijela radionice projekta Central danube tour, kojem je u cilju osmisliti turističke proizvode srednjeg Podunavlja, zajedno sa partnerima s lijeve strane te moćne rijeke i nakon standardno dobro ručka u restoranu Stari podrum išao sam do Domagoja Buhača. Naravno prije samog ručka posjetili smo i stari vinariju Iločkih podruma. Iako sam tamo bio nebrojeno puta, uvijek se može čuti nešto novo, ili će vodič neku općepoznatu stvar interpretirati na nov način. Iako u radnom odijelu fokusiran na radove u vinariji Domagoj je pronašao  vrijeme koje će posvetiti samo nama. Između ostalog kušali smo i chardonnay sur lie. Odlično vino.  Potom smo se ukrcali na turistički vlakić i započeli vožnju kroz nepregledne iločke vinograde. Jedan od naših domaćina, direktor TZ Ilok uručio nam je svečano Secret wine regions putovnicu.


Riječ je o projektu Europske federacije tajanstvenih vinogorja, u kojoj osim iločkoga sudjeluju Weinidylle Südburgenland iz Austrije, Kőszeg borvidék iz Mađarske, Vipava iz Slovenije, Bullas iz Španjolske, Saale – Unstrut iz Njemačke i Groesbeek iz Nizozemske. Zanimljiv projekt, bacili su mi bubicu u uho. No prije upoznavanja drugih vinogorja treba posjetiti sve uzdanice iločkoga vinogrja, a to uistinu nije lako, jer u gradiću od nekoliko tisuća ljudi ima dvadesetak komercijalnih vinara. Inače, Ilok danas jest u demografskom smislu gradić ili varošica, ali ima izuzetno bogatu povijest i kulturnu baštinu. I službeni dio naše radionice odvijao se u gradskome muzeju, pa sam bio toga itekako svjestan. Vlakić je stao na Principovcu, i tu smo dugo uživali u pogledu koji puca na Bačku s jedne strane i nepregledne vinograde s ostale tri strane. Principovac, nekadašnji ljetnikovac obitelji Odescalchi u najboljem smislu riječi reprezentira sintagmu countryside luxury.


Budući da je lagano padao mračak produžili smo prema novom objektu vinarije Papak smještenom usred vinograda. Moderno i funkcionalno znanje, imao sam dojam kao da sam u nekom talijanskom vinogorju. Mladi gazda, Karlo Papak zajedno sa svojom majkom potrudio se da nas lijepo ugosti. Kušaonica se nalazi na najistočnijem vinorodnom području u Iloku koji se zove Radoš. Kad se počelo mračiti vidjeli smo i svjetla Novog Sada. Od 2014. godine bave se proizvodnjom vina, a godišnja proizvodnja iznosi. 60 000 litara. Više od dvije trećine proizvodnje se odnosi na graševinu, tu je naravno i traminac i rajnski rizling i chardonnay od bijelih sorti, te cabernet sauvignon i cabernet franc od crnih sorti. Etikete su im autorionične i intrigantne.


Ostali bismo tamo i duže da nas nije čekala vinarija Trs koja također ima uređen objekt za prihvat turista usred nepreglednih vinograda. U pogledu nismo dugo uživali jer je brzo pala noć, ali smo se zato fokusirali na tamburaše koji su svirali panonske klasike. Atmosfera kod Papka je bila više akademska, a ovdje razuzdana i hednonistička. Možda je to samo stvar tajminga, možda bi bilo obrnuto da smo prvo stali kod Bošnjaka & Feletara u TRSu, pa tek onda kod Papka. Ali nije bitno sve se savršeno poklapalo.


Slijedeći dan je započeo radnim doručkom u restoranu hotela Dunav. Za doručak taške, prave energetske bombe koje jamče elan na visokom nivou tijekom cijelog radnog dana. O Michelinovoj preporuci svi sve znate pa nema smisla ponovno to prepričavati. Posjetili smo Vukovar i dva njegova muzeja, gradski muzej Vukovar u dvorcu Elz i muzej vučedolske kulture u kojem smo između ostaloga vidjeli neolitičku posudu za pivo. Dimenzije su me frapirale. Ipak su bili veće pivopije nego mi danas. Pivo je ipak prehrambeni proizvod i tada bilo, a oni su puno napornije fizički radili nego mi danas. Oprošteno im je, nismo im zavidni.


Potom smo ručali u restoranu Vukovarska kuća na izletištu Adica. Krasno izletište s puno zelenika i sa zanimljivim sjenicama u „neolitskom“ stilu, a i krasan restoran koji obiluje sa puno detalja, a imaju i vrhunsko osoblje. A tek menuu… nakon hladnog predjela koje sadrži riblje paštete, kulen, kobasice, švargl prvo juha… pa još jedna juha, ali malo pikantnija – fiš paprikaš. Nakon toga riblja plata, pa roštilj plata, pa desert koji je uključivao pitu i knedle. Pa sama knedla je toliko velika i zasitna da može proći i kao glavno jelo!


Put nas je vodio u Dalj, u memorijalni centar Milutina Milankovića. Red vina & gastronomije, pa red edukacije i kulture, savršena kombinacija. Pročitao sam negdje na zidu da mladi Milanković tijekom školavanja u Beču za razliku od drugih vršnjaka nije lutao po bečkim kavanama, već je rano lijegao u krevet. Pa istini za volju zato se nekako se i najmanje uklapa u ovu našu priču.


Slijedeći hedonistički doživljaj imali smo u vinariji Erdutski vinogradi. Hrvoje Pavić odličan je prezentator i uz čašicu graševine slušali smo o nestašlucima i pikanterijama iz životopisa nekadašnjih vlasnika vinarije, plemenitaša Adamović – Cseh, između ostaloga i o tome kako je bačva poslužila za skrivanje od supruge, a vidjeli smo naravno i najveću bačvu na svijetu, zapremnine 75.000 litara. Nakon prolaska kroz ogledni vinograd do Vidikovca na Dunavu uživali smo u njihovom roseu koje niže sve više nagrada.


Ambijentalna povijest (neolitske kulture), prirodna (Dunav) i kulturna (dvorci, muzeji, a Ilok ima i ostatke osmanske arhitekture – hamam i turbe), te naravno enogastronomija najveći su turistički aduti srednjeg Podunavlja. Budući da je riječ o jedinstvenom geografskom (Panonija) i kulturnom području (austrougarska baština), sve što postoji s desne obale Dunava u Hrvatskoj također postoji i na lijevoj obali Dunava. Koja je strana atraktivnija ostavljamo individualnom doživljaju. Realno, obje su lijepe i bajkovite i međusobno se nadopunjuju. No o tome više u nekoj od budućih reportaža.

ponedjeljak, 23. travnja 2018.

NOVI RESTORAN U BARANJI: KNEŽEV DOL



Odnedavno, točnije od Velikog petka ugostiteljska ponuda Baranje bogatija je za jedan novi restoran - Knežev dol. Kao i većina baranjskih restorana i Knežev dol smješten je na baranjskoj turističkoj transverzali koja se pruža od Slavonije do Bačke, od Bilja do Batine. Na potezu od Kneževih Vinograda prema Suzi, tik iz Eko surduka Divković, na adresi Kaponja 15 nalazi se Knežev dol. Sa sam ceste kompleks nije vidljiv, zamjetan je tek natpis sa imenom restorana. Potrebno je skrenuti desno sa ceste i parkirati automobil ili motocikl i onda se čitavim kolopletom stepenica spuštate u udolinu gdje je smješten ovaj ugostiteljski kompleks.


Iako geografski bliži Suzi, adresa spada pod Kneževe Vinograde, a nalazi se u udolini te je Knežev dol sasvim prikladno ime za ovaj kompleks. To nije samo restoran, to je izletište u pravom smislu riječi sa nekoliko objekata, prostranim livadama, mostom koji Vas preko kanala vodi u divljinu netaknute baranjske prirode... Savršeno mjesto za odmoriti dušu i tijelu, uzeti predah od puta, regenerirati se kapljicom vina i slasnim zalogajem. Tik uz baranjsku turističku transverzalu, a opet imate dojam kao da ste u divljini Kopačkoga rita. Idealno za obiteljske izlete i urban getaway.


Ovo mjesto je sasvim idealno i za predah na cikloturističkom izletu. Upravo sam i ja iskoristio ugodan sunčani travanjski dan i do Kneževa dola svratio biciklom prije odlaska na degustaciju bodroškog fiš paprikaša u Bačkom Monoštru.


Iza cijelog projekta stoji obitelj Kočevar koja se već petnaestak godina uspješno bavi vinarstvom i trenutno su jedini komercijalni vinari u Batini. Kad se pogleda čitav niz zapuštenih gatora na turskoj kaldrmi koja vodi od mosta prema Bačkoj do skretanja za Julku žalosno je to vidjeti. Na sreću, susjedni Zmajevac puno bolje čuva (i unaprjeđuje) svoju vinogradarski baštinu.


Darka Kočevara zatekao sam u poslu, uz peku, u pripremama za dolazak jedne veće grupe posjetitelja.  Uz pripremu peke započeo je priču o svojoj poslovnoj filozofiji: „Najbitnije je razjasniti svim posjetiteljima i interesentima da ovo nije restoran brze hrane, ovo nije fast food. Preferiram nabavljati, domaće, svježe i kvalitetno meso, a ne ga tjednima držati u zamrzivaču i zato ljude navikavam da ranije rezerviraju svoje termine kod nas.“


Naglašava da ne pripremaju fiš paprikaš od nikakvih instant pripravaka niti kuhaju čobanac na početku tjedna na veliko pa ga ostalih šest dana samo podgrijavaju. Kaže da im je cilj da sve bude svježe, nepatvoreno i prirodno i ljestvicu kvalitete odmah u startu postavljaju visoko.



„Spletom okolnosti, otišao sam u vojnu mirovinu sa 45 godina i nisam želio provoditi dane žuljajući laktove na šankovima. Kupili smo vinograd u Batini i krenuo sam u novi životni pothvat. Nakon 15 godina obiteljskog vinogradarstva, idemo stepenicu više, širimo se i na ugostiteljstvo, a sve sa namjerom da zatvorimo jedan krug. Nisam se htio pomiriti sa činjenicom da sami vinari najmanje zarađuju na svojem vinu. Najbolje je prodavati vino „na kućnom pragu“, bez posrednika, ali da bi ti ljudi došli, moraš im nešto i pružiti. Osim toga i sin nam je završio za kuhara. Činjenica da radi u svojem objektu će mu samo pomoći da se snažnije ispofilira i afirmira u svojem poslu“,  govori Darko Kočevar.

Od predjela u ponudi imaju baranjski kulen i baranjske sireve, mix Iz Kneževe pušnice koji objedinjuje sir, čvarke, slaninu, kulen i kobasicu, zatim mariniranu dimljenu riječnu ribu i paštetu od čvaraka, riblju paštetu, te švargl i krvavice.


Budući da je ipak riječ o baranjskom restoranu snažno su zastupljena jela od ribe; u ponudi je fiš paprikaš od šarana ili od miješane ribe, perkelt od soma ili perkelt od štuke, šaran u rašljama, prženi ili pohani šaran, štuka, som i smuđ… Specijalitet kuće je som na knežev način.

Što se tiče jela od mesa u ponudi su standardni bečki i zagrebački odrezak (svinjetina/perad), ćevapi i pljeskavice pohana, kao i iskoštena piletina na žaru, neizostavni čobanac, cigan pečenje, janjetina i prasetina na ražnju, svinjska pisanica i koljenica, te biftek po želji gosta.


Specijaliteti kuće su Kneginjin san, Knežev pladanj, Knežev pijetao i Knežev perkelt. Knežev perkelt je perkelt od svježih svinjskih koljenica rezanih u stilu osso buco, spravlja se minimalno 2 sata, a kao prilog služe se tijesto sa sirom i prženom slaninom.





               


utorak, 10. travnja 2018.

RAPSODIJA BURGERA U FABRIQUE BEER & GRILL



Ožujak je u Fabrique grill & beeru prošao u znaku burgera. Svaki tjedan u mjesecu na menuu je bio jedan poseban burger, koji inače nije dio standardne ponude. Fabrique interaktivno komunicira sa svojim klijentima, te oni putem društvenih mreža ocjenjuju tjedne burger specijale, a imaju priliku i osvojiti nagradnu konzumaciju. No krenimo redom, sa predstavljanjem svih burger specijala iz ožujka i prve polovice travnja.


Zadnji tjedan u ožujku u ponudi je Cheese king. Ovaj kraljevski burger sastoji se kombinacije pohanoga sira i slanine u cheese umaku.  Znači pohani sir i još umak na bazi sira! Naravno, budući da se Fabrique nalazi u Slavoniji, tu je i neizostavna slanina, koja je u ovome slučaju i hrskava. Naravno tu je i mix salata (rajčica/zelena salata), a sve to je u domaćem pecivu. Naravno i slasni krumprići idu uz to.


Tjedan ranije u ponudi je bio Hemp burger – burger na bazi konopljnog brašna, preliven kremastim umakom uz mix salata u domaćem pecivu. U sastav ovog burgera ulaze - krupno mljevena junetina, brašno od konoplje, prženi luk, creamy souce, crvena kupus salata, rajčica, zelena salata, domaće pecivo i krumpirići. Pun pogodak, a savršeno prija uz Valens svijetlo pivo.


Mister NO.2 u ponudi je bio od 8. do 15. ožujka, a sadržavao je 150 grama krupno mljevene junetine, francusku salatu, rukolu, prženi crveni luk, creamy sauce, domaće pecivo i krumpiriće.

Mjesec burger specijala započet je sa Mister NO.2 koji je u ponudi bio od 1. do 7. ožujka. On objedinjuje 150 grama krupno mljevene junetine, zapečeni grah, bukovaču, rajčicu, rukolu, umak od crnog piva i chillija, domaće pecivo i krumpiriće.


Budući da se u ožujku obilježava međunarodni dan žena, Fabrique je odlučio počastiti pripadnice ljepšega spola ne samo 8. ožujka, već čitav ožujak tijekom kojeg su posjetiteljice imale popust od 20% na sve proizvode i usluge. Jedna od novina u Fabrique je i to što u ožujku uveli dostavu, pa gurmani u njihovim delicijama mogu uživati i kod kuće. Za dan svetoga Patrika svi posjetitelji su uživali u popustu na sva piva (a njih u Fabriqueu stvarno ima pregršt, i craft i indsutrijskih) od 20%. Također jednog sretnoga konzumenta njihovih delicija su počastili vikend putovanjem u meku ćevapa i grilla – Sarajevo.


I u travnju nastavljaju sa tjednim burger specijalima. Ovaj tjedna je u znaku tortilja burgera. Riječ je o njihovom standardnom burgeru zamotanom u tortilju. Obavezno probati! Tjedan ranije u ponudi je bio spring burger. Ekipa Fabrique beer & grilla odlučila je svoje goste motivirati na detoksikaciju nakon blagdanskog pretjerivanja sa unošenjem ogromnih količina hrane i pića. Spring burger spaja pire od cvjetače i šampinjone sa roštilja, a uz to još idu i vlasac, zelena salata, rajčica i kiseli krastavci.


Sa prvim zrakama proljetnoga sunca otvorili su i beer garden terasu sa maštovitim detaljima. Fabrique je specifičan po tome što ima dvije ljetne terase, a i druga, koja se nalazi na Trgu slobode se otvara uskoro.


Fabrique je definitivno postao mjesto gdje možete pojesti najmaštovitije burgere u Slavoniji. Budući da je ekipa iz Fabrique grill & beera interaktivna i voli komunicirati sa svojim klijentima na društvenim mrežama pošaljite im i svoje sugestije za jedan od burger specijala u nadolazećim tjednima. Poznavajući njihovu predanost poslu i želju za inovacijama i osluškivanjem pulsa posjetitelja ako je prijedlog dobar ne sumnjam da će ga uvrstiti u ponudu.