petak, 29. prosinca 2017.

GASTRO SHOW U RESTORANU RIVERSIDE


Malo ljudi je upoznato sa činjenicom da je osječki zoološki vrt najveći u cijeloj Hrvatskoj. Iako administrativno pripada gradu Osijeku, smješten je na lijevoj obali Drave, u Baranji, na zapadnom rubu naselja Tvrđavica, koje ne treba miješati sa starom osječkom gradskom jezgrom - Tvrđom. Iz zoo vrta pruža se odlična vizura na urbanu, slavonsku stranu grada, iako se on nalazi u divljini Baranje. Osim što je najveći, osječki zoo vrt krasi još jedna specifičnost; tik uz njega se nalazi i zoo hotel čiji restoran njeguje zanimljiv pristup gastronomiji. Budući da je smješten uz rijeku Dravu restoran se prikladno zove Riverside.


Iz restorana se pruža divan pogled na rijeku Dravu i najpopularniju osječku šetnicu – promenadu, koja je životno djelo arhitekta i urbanista Radovana Miščevića. On je osmislio i realizirao jedinstveni urbanistički model rijeke u gradu umjesto grada na rijeci. Osijek uistinu živi uz rijeku Dravu. To je vidljivo i golim okom, ako pogledate na geografsku kartu grada, Osijek ima specifičan oblik, izdužen uz rijeku Dravu, a istovremeno je vrlo plitak. Uz Dravu se pruža na više od deset kilometara, a udaljenost od Drave do osječke južne obilaznice je svega oko tri kilometra.


Od 1. prosinca, pa sve do 11. veljače u restoranu Riverside u ponudi su specijalni pladnjevi; pladanj majstora roštilja, pladanj ribara, pladanj gurmana i pladanj Slavonija. Smjestili smo se u sali Leopard i započeli sa degustacijskim nizom. Sala se ne zove slučajno Leopard, i stolice na kojima smo sjedili imaju presvlaku sa uzorkom leopardovog krzna.

Prvi na redu je bio pladanj majstora roštilja. Nakon rakije dobrodošlice prepustili smo se čarima sočno pripravljenog mesa s roštilja. Standardno, kako je i za očekivati tu su ćevapi, potom pikantni uštipci od mesa, pljeskavice sa sirom, punjene vješalice, punjeni nadbatak, teleća šnicla s kajmakom… Od priloga na plati su gljive sa žara, pekarski krumpir, povrće sa žara, kukuruzni trokuti sa maslacom.


Nakon toga degustirali smo pladanj ribara. Ipak je nakon toliko mesa sa roštilja organizmu potrebno nešto laganije. Naravno, i tu je neizostavna rakija dobrodošlice, a potom slijedi čips od šarana sa umakom od baranjske paprike i rostijima od krumpira i pržene slanine, prženi smuđ sa salatom od krumpira, luka i svježih krastavaca, medaljoni od soma u finom umaku od šampinjona i slatkog vina na aromatičnoj palenti sa žara i na kraju extra specijalitet – file pastrve u košuljici od lješnjaka s prženim krumpirićima. Iločka graševina savršeno prija uz ove riblje delicije.


Nakon kratkog predaha uz ribu, a budući da smo ipak svi istinski gurmani fokusirali smo se na gurmansku platu. Nakon uobičajene rakije dobrodošlice bacili smo se na prasetinu, teletinu i janjetinu ispod peke uz krumpir i kukuruzne trokute s maslacem. Uz ovu gurmanski platu idealno prija merlot vinarije Mihalj iz Kutjeva.

Budući da su svi prisutni bili Slavonci (barem po prebivalištu, ako ne i po porijeklu) za kraj, tj. za šećer na kraju smo ostavili pladanj Slavonija. Naravno, i chef kuhinje preporuča da se popije jedna rakijica kao aperitiv. A potom slijedi fantastičan gastro slijed koji uključuje kuhanu dimljenu koljenicu, svježe pečenu dimljenu kobasicu, sarmu, podvarak sa svinjetinom… Ipak, nije sve u mesu, tu je još i punjeni krumpir sa sirom, palenta sa žara, umak od pavlake i kukuruzni trokuti sa maslacem.


Ali ipak i to nije bio šećer na kraju, prava doza šećera je tek trebala uslijediti. Poslije svega ponuđen nam je i desert. Tu se nudi jaffa u čaši, mileram torta, tiramisu i domaća štrudla od buče i jabuka sa sladoledom od burbon vanilije i preljevom od šumskog voća. Fantazija.


četvrtak, 21. prosinca 2017.

SLATKA STRANA ADVENTA U BARANJI


Advent u Baranji ove godine je bio geografski i vremenski disperziran s ciljem da se posjetiteljima dočara multikulturalnost Baranje. Svake adventske nedjelje manifestacija se održavala na drugom mjestu. Sve je počelo 3.12. božićnim sajmom u Petlovcu. Petlovac (njem. Blumendorf – selo cvijeća ) nalazi se izvan baranjske turističke transverzale i predstavlja neotkrivenu Baranju. U područje općine spadaju i izolirana sela poput Luča i Torjananaca, kao i pustare poput Zelenog polja ili Sudaraža. Slijedeću nedjelju Advent se preselio na dvor Esterhazy u Dardu. Darda je simpatična varoš u kojoj se isprepliću urbano i ruralno. I dan danas u Dardi se mogu naći ostaci drvenog mosta koji je zbog svoje grandioznosti svojevremeno bio opisivan kao osmo svjetsko čudo. Kneževi advent odvijao se treću adventsku nedjelju u Kneževim Vinogradima. Posljednju adventsku nedjelju program se zbivao u Belom Manastiru.


Iako je bilo sjajnih langošica u Petlovcu, kobasica u Dardi, vina u Kneževim Vinogradima odmah u startu moram reći, glavna gastronomska zvijezda Adventa u Baranji je, kako joj i ime sugerira slastičarnica Galerija No1. vlasnika Alije Ismeta, svima poznatijeg pod nadimkom Iso.

Na adventu u Baranji Iso je ponudu svoje slastičarnice prezentirao i u retro kolicima u kojima je bio zimski sladoled u svim bojama. I još jedna vrlo bitna napomena, Iso je cijenu svih svojih kolača za vrijeme trajanja Božićnog sajma u Belom Manastiru snizio za 50%!


Baklava sa grožđicama u umaku od graševine posebna je priča. Koliko god baklava po svojoj prirodi bila slatka, toliko graševina neutralizira slatkoću. Sjajna kombinacija. Baklava je kolač orijentalnog porijekla, a na Balkanu ima poseban položaj među svim slasticama jer je muslimani pripremaju za Bajram, a primjerice katolici iz Bosne za Božić. Osim sa grožđicama povremeno u ponudi imaju i baklavu sa brusnicama, višnjom, kokosom i pistacijama, te grčku baklavu.  Inače Iso je i otprije poznat po svojim eksperimentima sa graševinom. Tako je još u ljeto 2014. godine na tržište plasirao sladoled od graševine, a godinu dana prije je osmislio i napravio sladoled od viljamovke. 2015. godine Iso je napravio i sladoled sa rakijom od kajsije.



Galerija No1. je spoj istočnjačkih i zapadnjačkih slastica, tradicionalnoga i modernoga. Osim već spomenute baklave „na sto načina“ u ponudi imaju tufahije i tulumbe. Tufahije su pečene ušećerene jabuke i prava su energetska bomba. Tulubme potječu iz Anadolije. Riječ je o tijestu koje se kuha, pa potom prži u ulju i potapa u slatki sirup. Ali tu su i standardne šaum rolne, suhi kolači, gibanica sa brusnicom, lambada, talijanska kremšnita u lisnatom tijestu… Budući da se slastičarnica nalazi u Baranji tu je i mramorni kulin kolač! Ali tu su i pinopinguino kocke, cioccolattino i american cheesecake torte. Za svakog ponešto!

utorak, 12. prosinca 2017.

SJAJNI NOVITETI IZ MANUFAKTURA BARA - ZAŠTO SU VINKOVCI SVJETSKA METROPOLA? (BAREM KADA SU COCKTAILI U PITANJU)


Nikad mi se do sada nije dogodilo da u vremenskom intervalu od dva mjeseca dva puta pišem o istoj temi. Međutim, u recentnom razdoblju dogodile su se neke sjajne nove stvari u vinkovačkom Manufaktura baru koje zaslužuju novinski članak i pripadajuću medijsku pozornost.

Istovremeno je i divno i čudno da u provinciji postoji jedan takav bar kao što je Manufaktura bar koji suvereno prati sve moderne trendove u ugostiteljstvu. Dosada, kada sam pisao o svome matičnome području, Slavoniji, Baranji, Srijemu (skraćeno Panonija) gotovo uvijek sam pisao o rustikalnim restoranima, obiteljskim vinarijama u kojima se su se vještine i znanja akumulirale naraštajima, manifestacijama kojima je cilj otrgnuti od zaborava vremena recepte iz starih škrinja naših baka…

Što se tiče gourmet tema kod mene ne postoji opreka između tradicionalnoga i modernoga, lokalnog i globalnog, izvornog i uvezenog. Jedini kriterij kojim se vodim kada važem hoću li ili neću o nečemu pisati članak je zanimljivost i aktualnost. Gotovo uvijek sam pisao o tradicionalnome, a ne o modernom iz jednostavnog razloga jer živim u provinciji, a prvi ozbiljniji grad mi je udaljen dvjestotinjak kilometara. Ako bih se pak zaželio nečega modernog ne bi mi preostajalo ništa drugo nego da sjednem u automobil i zaputim se put Zagreba, Budimpešte, Beograda. Međutim, sa Manufaktura barom to se promijenilo. U obližnjim Vinkovcima postoji cocktail bar mondenog karaktera, bar kakvog se ni jedna metropola ne bi postidjela. S jedne strane je to super, a s druge i pomalo čudno… poput kozmodroma Bajkonur smještenog usred kazahstanske stepe.

No, ako se ne vodimo isključivo brojem stanovnika, već i kriterijima kao što su povijest i baština, onda moramo priznati da su i Vinkovci velik grad. Vinkovci su kolijevka europske civilizacije. Grad je to koji ima najduži kontinuitet naseljavanja u Europi, duži od osam tisuća godina. U Vinkovcima je krenula prva serijska proizvodnja metala u svijetu. U Vinkovcima je pronađen prvi europski kalendar, a kako kaže arheolog Aleksandar Durman kada jedna civilizacija ima kalendar tada prisiljava društvo da bude organizirano po njemu – to je vrhunac civilizacije. Vinkovci su bili metropola dok London i Pariz, o New Yorku da i ne pričam, nisu ni postojali. Neke natruhe toga duha i statusa preživjele su i do danas! No, vratimo se mi, nakon ove historicističke eskapade u sadašnjicu i pogledajmo kakve radosti za nepce Vas očekuju u modernim Vinkovcima.

Ovoga puta sam u posjetu Manufaktura baru išao sa bloggerom Igorom Munchiesom koji uređuje blog moderna kuhinja https://fashionable-food-on-my-way.blogspot.hr/ koji je za razliku od mene koji sam totalni amater po struci kuhar. Inače Igor osim što je vrsni kuhar i dugogodišnji food blogger je i član inicijativnog odbora za osnivanje Osijek cook cluba. Zanimalo me kako će on opisati Manufaktura bar iz svoje vizure, koje detalje ćemo uočiti oboje, a koje ne! Njegov tekst nisam ni pogledao dok nisam završio svoj!


Na ulasku u bar zatekao sam vlasnika Ivana Mlivića i njegovu suprugu Liubov (ili kroatizirano Ljuba) kako dekoriraju bar u blagdansko ruho. Svi adventski ukrasi su Ljubine rukotvorine, još jedan razlog što ovaj bar s opravdanjem nosi ime Manufaktura. Za one koji u srednjoj školi nisu učili latinski jezik manufaktura doslovno znači „rukom raditi“ (manu – ruka, facere – raditi).

Degustacijski slijed smo započeli s kavom. U ponudi imaju kave iz svih dijelova svijeta, počevši od Etiopije, Perua, Brazila do Malawija. Kava im je uistinu profinjena, a pjena od mlijeka je postojana. Ta kava se ispija polako, ulagano, svaki gutljaj je kao novi lagani val euforije. Uz kavu smo kušali i domaći sirup od lavande kojeg Liubov sama spravlja.

Uz lagano uživanje uz kavu polako smo radili rekapitulaciju onoga što se zbivalo u Manufakturi od mojega zadnjega posjeta. Ivan nastavlja i sa tradicijom kreacije prigodnih, tematskih cocktaila. Tako je za halloween svojim gostima ponudio walking dead poison, wampire blood, zombie big box i bloody scream orgasm. U Manufaktura baru možete zajedno sa ekipom odigrati društvene igre. Za zabavu i ubijanje dugih, dosadnih zimskih noći tu su monopoly, čovječe ne ljuti se, party alias, shout roulet i naravno ono što priliči svakom ugostiteljskom objektu – drinkopoly.

Ivan je uvijek otvoren i za suradnju sa food bloggerima. Tako je jedno subotnje poslijepodne zajedno sa bloggericom Dot little dot upriličio sljubljivanje slastica od bundeve sa svojim  kreacijama. Cijeli detaljni  izvještaj o tome druženju zajedno sa pripadajućim fotografijama  možete pročitati na slijedećem linku https://dotlittledot.wixsite.com/dotlittledot/single-post/2017/11/18/Subotnje-poslijepodne-u-Manufakturi. Nedavno je ugostio i putujućeg glazbenika iz Perua Valentina de Vascu. On motociklom obilazi svijet, putem upija lokalnu glazbu i potom ju interpretira na drugim lokacijama. U repertoaru ima pjesme na desetak svjetskih jezika. Osim svojih vlastitih skladbi izvodi i različite latinoameričke melodije, bollywoodske klasike, nepalski i moldavski folk, te japanski i gruzijski reggae!! U Vinkovce je došao u pratnji Angele iz Rusije. I Valentino je blogger, te ga možete popratiti na linku https://valentinodevasco.blogspot.hr/


Nakon kave kušali smo jednu kombinaciju koja objedinjuje botanist gin, schweppes aromatic, listiće ruže, sušene cjetove anisa, te već spomenuti sirup od lavande – sve u svemu jedna sasvim nova dimenzija gin tonica.


Osim s bloggerima, Ivan stalno surađuje i sa drugim barmenima. Tako je koncem studenoga u Manufaktura baru ugostio Mariju Cindrić, inače Ivanovu prijateljicu koja je gostima pripremala cocktaile koje je prezentirala na svjetskome prvenstvu u Parizu. Kontinuirana edukacija nužna je ukoliko se želi biti u vrhu. Početkom studenoga Ivan je posjetio radionicu u Zagrebu gdje je sudjelovao na edukaciji o vrhunskim kavama u sklopu koje je bilo i testiranje i kušanje namirnica, te prepoznavanje okusa kave. 


Koncem studenoga Ivan je sudjelovao na Masterclassu posvećenom novitetima u svijetu miksologije najpoznatijeg svjetskog barmena i miksologa Alexa Kratena koji je održan u Trstu. Alex Kraten ima titulu najboljeg svjetskog barmena, a njegov Artesian bar, smješten u Langham hotelu u Londonu, četiri godine zaredom dobivao je titutlu najboljeg bara na svijetu, te za najbolji svjetski cockatail menu od strane IBAe (International bartenders association). Alex Kraten i njegov suradnik Simone Caporale po Ivanovim riječima stvorili su povijesnu priču, te ostavili trajni pečat na barskoj sceni. Njihova želja je bila da ožive priču u hotelskim barovima, da razviju hotelsku kulturu ispijanja cocktaila, te da gostima ponude novitete u svijetu miksologije. Alex Kratena počeo je raditi kao barmen u rodnome Brnu, potom se šest godina usavršavao u Tokiju i onda je došao u London. Na dodjeli nagrada za najboljeg barmena na svijetu 2016. godine Kraten & Simone najavili su da se povlače rekavši da su završili svoju misiju. Nisu nigdje radili, već su otišli u Amazoniju skupljati autohtone začine i nove ideje! A na masterclassu u Trstu prisutnima su predstavili cocktail pod nazivom Expensive shit sa infuzijom od kavijara. „Nakon prošlogodišnje dodjele nagrada nestali su sa scene, povukli su se u ilegalu, ali imam jak feeling da će se kroz nekih par mjeseci vratiti u velikom stilu i napraviti show!“


Ivan se na masterclassu u Trstu imao priliku družiti sa ponajboljim barmenima iz Italije, Slovenije, Hrvatske i okolnih zemalja. Iz Hrvatske su na ovome eventu sudjelovali samo on i Roman Rabik. „Taj lik je totalno lud, u pozitivnom smislu… Da skupiš na jednome mjestu trideset najboljih europskih barmena oni Romanu nisu ni do gležnja!“, govori Ivan euforično o svojem kolegi koji je svojedobno pobijedio na HCICGPu (Havana club international cocktail grand prix) na Kubi sa svojom infuzijom od pršuta!

Sa masterclassa se Ivan vratio za šank Manufaktura bara pun novih ideja, začina, likera i kreacija. „To i je misija Manufaktura bara, pružiti posjetiteljima novitete i mogućnost u uživanja u originalnim kreacijama cocktaila i napitaka!“


Topla čokolada koja nam je poslužena nakon cocktaila za divno čudo sadrži – toplu čokoladu! A ne kakao kao što je već postao standard. Naravno topla čokolada u Manufaktura baru nije samo topla čokolada nego uz to još ide kokosov sirup, talijanski liker od badema i marshmallowsi u dvije verzije: slatkoj i gorkoj, i još puno kombinnacija, s rumom, burbonom, whiskeyom, što već želite, Ivan to sastavi J…Fantazija!


I za kraj moram Vam baciti bubicu u uho i reći da Ivan u bliskoj budućnosti priprema tri velika iznenađenja. Da, dobro ste pročitali, ne jedno, nego čak tri! Po svemu sudeći do moga novoga članka posvećenog Manufaktura baru proći će znatno manje od dva mjeseca!

petak, 8. prosinca 2017.

GASTRO IDENTITET GRADA OSIJEKA – SJAJNA RADIONICA U ORGANIZACIJI TZ OSIJEK

 
U utorak 5. prosinca u osječkoj ugostiteljsko – turističkoj školi zbio se sjajan event. U organizaciji TZ Osijek imali smo prilike poslušati što sveučilišni profesori sa osječkoga ekonomskog fakulteta imaju reći o enogastronomiji kao turističkom resursu. Poslušali smo i spontan, ali sjajan i iskren govor pionira baranjskoga enogastronomskog turizma Damira Josića koji je sasvim skromno naglasio da on nije napravio ništa revolucionarno otvorivši restoran u sklopu vinarije u Zmajevcu, već samo da je ono što je vidio putujući svijetom implementirao u svoje domicilno podneblje. Poseban gost eventa je bio Tomislav Špiček, široj javnosti poznat iz kulinarskih TV emisija. Pod njegovom paskom održan je praktični (čitaj degustacijski) dio ovoga eventa. Najzaslužnija osoba što se ovaj događaj uopće zbio i što je odlično prošao je Tomislav Ružić iz Turističke zajednice grada Osijeka.
Nakon uvodnih predavanja uslijedio je praktični dio gdje smo imali priliku kušati šest sljedova delicija. Svaki slijed pripremalo je osoblje različitih osječkih restorana i svaki slijed jela se sljubljivao s jednim od vina vinarije Josić iz Zmajevca – vinske prijestolnice Baranje
 
Prvi slijed: Hladna salata od pečenog kulena, drobljene pšenice i poriluka sa dresingom od kiselog vrhnja i pečenih bučinih sjemenki / pinot sivi – restoran Waldinger
Sastojci: kulen, bulgur, kiselo vrhnje, bučine sjemenke, poriluk, maslac, češnjak u granulama, jabučni ocat, bučino ulje, sol papar.
 
 
Drugi slijed: Gusta juha sa okruglicama mesa fazana i krekerima od crvene slatke paprike / Chardonnay – restoran Muzej Okusa
Sastojci: fazan u komadu, mrkva žuta, celer korijen, crveni luk, peršin korijen, češnjak 1 glavica, jaja, oštro brašno, suncokretovo ulje, maslac, kiselo vrhnje, gustin po potrebi, sol, papar, krušne mrvice po potrebi. Sastojci za krekere: kukuruzno brašno, vruća voda, maslinovo ulje, crvena slatka paprika, sol.

 
 
Treći slijed: Medaljon od smuđa u paniru do maka na toplom prilogu od ječma, krumpira, špeka i vlasca / Baranjski šiler – čarda kod Baranjca
Sastojci: smuđ filet, krumpir, ječam, špek, mak, zobene pahuljice, bijelo kukuruzno brašno, češnjak granule po potrebi, luk u granulama po potrebi, crvena paprika slatka, oštro brašno, suncokretovo ulje, kiselo vrhnje, vlasac svježi, jaja bjalanjak, sol, papar.
 
Četvrti slijed: Confit od karea crne slavonske svinje, pire od pasrnjaka i granny smith jabuka, redukcija umaka od pečenja sa glaziranim crvenim lukom / Cuvee – restoran hotela Osijek
Sastojci: kare crne svinje bez kosti, majčina dušica svježa, mažuran svježi, češnjak, kosti crne svinje, povrće za redukciju pečenja, kim, lovor, papar u zrnu, krumpir, jabuke, pastrnjak, mlijeko, mast, maslac, crveni luk
 
Peti slijed: Polpeta od jelena omotana špekom, tekuća palenta sa jogurtom, ragout od šumskih gljiva, pečena cikla s hrenom / Cuvee superior – restoran Karaka
Sastojci: vrat jelena, plečka jelena, leđni svježi špek crne svinje, mineralna voda, soda bikarbona, suhe brusnice, ploške suhog špeka, luk crveni, maslac, mix gljiva, češnjak, bijelo vino, kiselo vrhnje, vrhnje za kuhanje, cikla svježa, vinski ocat, palenta, goveđi temeljac, jogurt.
 
Šesti slijed: Krema od vrhnja i bijele čokolade, mrvljeni keksi sa orasima, pirjane šljive sa šljivovicom / Graševina, ledeno vino, 2009. godina – restoran El Paso
Sastojci: bijela čokolada, slatko vrhnje bez biljne masnoće, vanilija, grčki jogurt, želatina u prahu, kristal šećer, voda u prahu. Sastojci za kekse: glatko brašno, mljeveni orasi, smeđi šećer, maslac, sjeckani orasi. Sastojci za preljev: šljive koje ne smiju biti suhe, med, kristal šećer, gustin, maslac, šljivovica.
 
Na kraju moram pohvaliti Turističku zajednicu grada Osijeka na organizaciji ovoga eventa i naglasiti da sam posebno sretan, jer je ovo tek prvi u nizu ovakvih događaja. Nakon uspješno provedenih projekata poput „Osječke knedle“ ili rekonstrukcije srednjovjekovne plemenitaške gozbe u sklopu projekta Zrinski ovo je još jedan daljnji iskorak u valorizaciji enologije i gastronomije kao turističkoga resursa.

nedjelja, 3. prosinca 2017.

ČETVRTO IZDANJE MEĐUNARODNOG FESTIVALA VINA, DELICIJA I UGODNOG ŽIVLJENJA – WINEOS 2017.

    written by Mario Jukić
    photo   by osijek.031.com

Prvoga i drugog prosinca u osječkome Esseker centru održan je četvrti Wineos u organizaciji vinoteke Vinita iz Osijeka, te udruga Dekanter i Graševina Croatica. Samom festivalu prethodilo je ocjenjivanje sljubljivanja vina s kulenom pod nazivom Wineos trophy, koje je održano 20.11. u Hrvatskoj Gospodarskoj Komori, kao i Wineos gala večera koja je održana 30.11. u osječkom restoranu Muzej okusa. Bila je riječ o autorskoj večeri renomiranog kuharsko – somelijerskog tima u kojoj je sedam vrhunskih lokalnih restorana sljubljvalo slijed hrane i vina. Oba festivalska dana obilovala su brojnim radionicama.

 U petak su na programu bile radionice „Kulen i vino – prezentacija ocjenjivanja sljubljivanja“, „Pregled berbe 2017. godine Slavonije i Hrvatskog podunavlja“, „Jeste li sigurni da znate sve o graševini?“, „Prokupac – od ružnog pačeta do svjetskog vina“, „Vina koja su obilježila prvih 25 godina moje vinarije – Vlado Krauthaker“ i „Slavko Kalazić-kako sam rastao uz svoja vina“. U subotu su na programu bile radionice „Cabernet franc – najveće prepoznatljivost Villanya“, „Veliki vinski povratak dalmatinske Zagore – trnjak, kujundžuša, zlatarica, plavka“, „Graševina s juga Hrvatske“, „Kadarka – vino za Michelinove restorane“, „Enjingi – vertikala graševine“ i „Čudo iz Bosne! Kako je istarska malvazija našla novu domovinu u Žepču“.


Od slavonskih vinarija bile su prisutne Apostol i Misna vina d.o.o. iz Trnave, vina Antunović iz Dalja, vinarija Bartolović iz Požege, Feravino iz Feričanaca, Krauthaker, Mihalj, Perak, Sontacchi i Kutjevo d.d. iz Kutjeva, Brzica, Siber i Erdutski vinogradi d.d. iz Erduta, Markota iz Pleternice, OPG Matković i PP Orahovica iz Orahovice. Baranjska vina su prezentirali Kolar i Pinkert iz Suze, Gerštmajer, Josić i Kalazić iz Zmajevca, te vina Belje. Iz srijemskog vinogorja bili su prisutni Podrumi Krešić iz Šarengrada, te vinarije Buhač, Papak, TRS i Iločki podrumi iz Iloka.

Prilično zastupljene su bile i vinarije iz Dalmacije i Istre. Od dalmatinskih vinarija treba istaknuti Vina Đuzel i Vinariju Jerković iz Imotskog, Vinograde Volarević iz Metkovića, Vinariju Grabovac iz mjesta Proložac donji, te Vina Gašpar iz Vrgorca. Istru i Kvarner su zastupali OPG Leonardo Palčić i Pervino iz Novigrada, Vina Deklić iz Vižinade, Dobrinčić i Gospoja iz Vrbnika, Božo Metković iz Molunata, Zigante iz Grožnjana, te Coslovich iz Oprtlja.


Iz Bosne i Hercegovine na festivalu je sudjelovala vinarija povratak iz Žepča, a iz Makedonije vinarija Stobi. Na festivalu su sudjelovale i vojvođanske vinarije Erdevk, Mačkov podrum, Vinum i Zvonko Bogdan. Iz Mađarske su bile pristune vinarije Bock pince, Gere Attila pincészete i Gere Tamás és Zsolt pincészete iz Villánya, te Vylyan pincészet iz Kisharsánya.

Na odjelu delicija predstavili su se OPG Đurković iz Marjančaca i OPG Božidar Glavaš sa svojim sjajnim sirevima. Kulene su nudili OPG Dobrovac iz Kneževih vinograda i udruga kulinara „Đakovački kulin“

Cjelokupna galerija fotografija dostupna je na slijedećem linku:


srijeda, 29. studenoga 2017.

ŠPAJZ – ZDRAVA HRANA U TEGLICAMA

                                                               photo by Kristina Bilić

U osječkoj Radićevoj ulici otvorio se nedavno zdravljak pod imenom Špajz. Špajz nije ni trgovina, ni restoran već nešto između. Nude zdravu hranu u teglicama, preciznije obroke u teglicama. koju možete kupiti i konzumirati kod kuće ili pak u samom Špajzu. Iza cijelog projekta stoji Martina Završki uz podršku svoje obitelji koja ima vlastito obiteljsko poljoprivedno gospodarstvo, a čiji proizvodi čine i glavninu sastojaka u zdravim teglicama. Martina ima dvadeset godina, ali izgleda znatno mlađe. Neka to shvati kao kompliment. „Kada sam išla u školu ili na posao sama sam si pravila obroke na ovaj način zato što sam izbjegavala pekaru. Krenula sam od slatkih teglica, jer mi se to strašno sviđalo, a onda sam prešla na slane. Prvo sam počela sa nekim gotovim recepturama sa interneta, a onda sam počela eksperimentirati, a tome nikad kraja. Od malena volim kuhati i oduvijek mi je bila želja otvoriti svoju trgovinu sa slasticama gdje će sve biti rozo i u cvijetićima.“. Kaže da je temeljna misija Špajza navikavanje ljudi na zdravu prehranu.

                                                               photo by Kristina Bilić

I uređenje interijera je posebna priča, nešto između barbie i vintage stila ugrađenih u bakinu kuhinju. Obiluje s puno ludih detalja poput cvijeća u ribežu za sir, oklagija i kalupa na zidu, vješalica za odjeću napravljenih od savinutih žlica i slično. Osim Martine u Špajzu su zaposlene i dvije vrsne kuharice, a jedna od njih je i Kristina Bilić koja uređuje popularni food blog Cutie and pie.

Na pitanje zašto baš špajz kao ime zdravljaka Martina kaže zato što su su se tradicijski u Špajzi uvijek čuvale najmirisnije i najukusnije delicije kojima smo kroz cijelu godinu mogli obradovati svoje nepce. Osnovna podjela njihovih proizvoda je na slanu, slatku i zdravu liniju. Slana linija je pakirana u teglicama od 330 grama, a slatka i zdrava u onima manjima od 200 grama.

    photo by Mario Jukić

Slana linija se sastoji od sedam proizovoda. Abedednim redom to su Antuntun-a, Gica teglica, Kraljica Marica, Pipi duga teglica, Riba teglici grize rep, Teglanka veganka, Zelenka,  Riba teglici grize rep se sastoji od sezama, lanenih sjemenki, blitve, jaja, sira, tjestenine, tunjevine, krastavaca i dresinga koji uključuje jogurt, svježi sir, peršin, papar, senf, češnjak i limun. Zelenka sadrži lanene i suncokretove sjemenke, rikolu, ciklu, feta sir, cvjetaču, slanutak, grašak i dressing koji se sastoji od češnjaka, limunovog soka, maslinovog ulja, soli i papra. Antuntun-a uključuje suncokretove i bučine sjemenke, kelj, zrnati sir, tjesteninu, masline, tunjevinu, kukuruz i pikantni dressing koji se sastoji od češnjaka, čilija, luka, soli, papra, jabučnog octa i jogurta. Teglanka veganka sadrži lanene sjemenke, kupus, ciklu, gljive, papriku, leću, cvjetaču i dressing (češnjak, limunov sok, maslinovo ulje, sol i papar) Pipi duga teglica sadrži kikiriki, kupus, cous – cous, svježi sir, mrkvu, ciklu, piletinu, kukuruz i dressing (bosiljak, limun, med, peršin, maslinovo ulje, jogurt) Kraljica Marica se sastoji od sezama, lješnjaka, zelene salate, cvjetače, zrnatog sira, paprike, piletine, graha, i dressinga koji sadrži bučino ulje, jogurt, češnjak, senf, peršin i bosiljak Gica teglica sadrži bijeli luk, zelenu salatu, domaće bruskete, feta sir, luk, feferone, slaninu, kobasicu, kisele krastavce i dressing koji se sastoji od jogurta, paprike, češnjaka ulja i papra.

                                                         photo by Kristina Bilić

Slatka linija se sastoji od četiri različite vrste teglica. Abecednim redom to su: Diva, Đemal, Može ovo i No sikiriki No sikiriki se sastoji od keksa, čokolade, čokoladne kreme i naravno kikirikija. Može ovo kombinira jadro keks, čokoladu, kremu od vanilije, kremu od čokolade i lješnjaka, kremu od kokosa, šlag i sam kokos. Diva sadrži kekse, nougat kremu, čokoladu i lješnjake. Đemal se sastoji od keksa, čokoladne kreme s crnom čokoladom i kreme od višanja.

                                                               photo by Kristina Bilić

Zdrave teglice: tu imamo teglicu Medena, Mrvica i Sportiva pozitiva. Medena sadrži zobene pahuljice, lješnjake, limunov sok, jogurt, maline, crnu čokoladu i naravno med. Mrvica sadrži zobene pahuljice, crnu čokoladu, jogurt, banane, med i cimet. Sportiva pozitiva objedinjuje zobene pahuljice, svježi sir, jogurt, med, šumsko voće, sjemenke lana, chia sjemenke i kokos.


ponedjeljak, 20. studenoga 2017.

SPORTHOUSE OSIJEK (SPORT, FOOD & RELAX) - TOTALNO DRUGAČIJI OD DRUGIH


Kako na jednom mjestu natući kalorije i odmah ih i potrošiti? Odgovor na to daje SportHouse Osijek. Naime, radi se o jedinstveno gastronomsko-sportsko-kulturnom centru koji istodobno spaja sjajnu hranu, zabavu i sport. U ponudi imaju tridesetak vrsta pizza, šest vrsta sendviča i isto toliko vrsta salata. U sklopu centra se nalazi i sportska dvorana koja se može iznajmiti zainteresiranim grupama. SportHouse je sjajan primjer industrijskog dizajna i revitalizacije industrijske baštine. Nekada je tu godinama bilo ružno i zapušteno željezničko skladište, a onda je ovaj prostor zablistao u novom sjaju.
Ovaj vikend je u Sporthouseu održan i Steak making class; svojevrsno uvođenje steaka u standardnu ponudu „na mala vrata“,  u suradnji sa konobom Galinac iz Brela. Te nedjelje, 17.11. proveo sam ugodnu večer u društvu vlasnika SportHousea Marija Perkovića, vlasnika konobe Galinac Stjepana Sliškovića i glavnog chefa hotela Osijek Tomice Đukića degustirajući sočan steak i zanimljiv pizza steak uz komentiranje aktualnih gastronomskih trendova.


U razgovoru sa Tomicom prisjetili smo se završne konferencije projekta „Tematski put Zrinski – Sulejman“ koja se prije nešto više od godinu dana održala u hotelu Osijek. Iako je otada prošlo više od godine dane još uvijek se sjećam povijesne gastro gozbe koju je Tomica pripremio. Naime, na konferenciji je predstavljena kuharica Darka Varge „Hrana, kuhinja i blagovanje u doba Zrinskog“, a Tomica je oživotvorio drevne recepte i dočarao nam kako su se gostili na ranonovovjekovnim hrvatskim velikaškim dvorovima. Nakon toga sve Vam dođe da pronađete neki vremenski stroj i teleportirate se u 16. stoljeće u drevni Zrin, naravno u neki termin neposredno poslije lova.

„Knjiga je zanimljiva i korisna, ali istodobno i dosta poetična, tj. nedovoljno precizna glede receptura i normativa. Ja sam detaljno proučio knjigu i sedam dana pripremao gozbeni stol.“ rekao je Tomica. Moram se nadovezati da ga je pripremio više nego uspješno. Gozba za pamćenje! Tomica je bio i kuhar hrvatske nogometne reprezentacije, a usavršavao se u vrhunskim danskim i njemačkim restoranima.

Inače, njegov brat Ivan, koji je također kuhar, majstor je food carvinga, njegove kreacije sa rezbarenjem hrane graniče sa kiparskom umjetnošću,  a prošle godine sudjelovao je kao član hrvatske reprezentacije na kulinarskoj olimpijadi u Erfurtu.

Stjepan Slišković u svojoj konobi Galinac gostima nudi pršut od svinja iz vlastitog uzgoja, kao i brojne specijalitete od plodova mora. Ražnjići od kozica s blitvom na dalmatinski, lubin, komarča, škampi, salata od hobotnice, crni rižot, rižot od sipe samo su dio ponude. U ponudi imaju brojne specijalitete od janjetine i govedine, kao i velik izbor steakova. Ramstek i biftek s krumpirom u foliji, ramstek s umakom od šampinjona, povrćem i kroketima, biftek sa zelenim maslacem i pomfritom, biftek s umakom od gorgonzole i kroketima, biftek „Brela“ punjen sa sirom, uz umak od šampinjona, krokete i povrće…   


Budući da ih veže dugogodišnje poznanstvo svoj know how vezan uz pripremu steakova Stjepan je odlučio podijeliti sa Mariom, te je i došao zajedno sa jednim kuharom iz konobe na tjedana dana u Slavoniju. Inače Stjepan je redoviti gost u Slavoniji. Predsjednik je udruženja obrtnika grada Makarske, te je za makarske obrtnike često organizirao turističke posjete Slavoniji & Baranji.

Povela se priča o različitim kuharskim subspecijalnostima i Stipe je naglasio da najviše cijene kuhare koji prave jednostavna jela karakteristična za određeno područje, pritom se služeći lokalnim namirnicama – takozvana ambijentalna jela. „Kuhare mogu svrstati u četiri kategorije: a la carte kuhari, kuhari za hladne i tople buffete i na poslijetku kuhari koji kuhaju gotova jela, to su za mene kuhari.

Mario Perković prvo je govorio o samome prostoru u kojem se SportHouse nalazi: Napravili smo jednu priču totalno drugačiju od drugih. Potrudili smo se oko svega. Na svome domicilnom području napravili smo nešto što smo viđali u inozemstvu dugi niz godina, pri tome razmišljajući kako bi bilo super da nešto takvo imamo u Osijeku, Slavoniji, Hrvatskoj. Ovakvih objekata uređenih u industrijskom stilu ima jako puno u Hamburgu, San Francisku, Sidneyu. Imao sam prilike obići i puno sjajnih pizzerija, te sportskih dvorana i vježbališta. Svugdje smo vidjeli ponešto što nas se dojmilo i sve ono što nas se najviše dojmilo smo htjeli implementirati na ovom mjestu. Ovaj projekt je obiteljski, sve smo napravili ja, supruga, djeca! Ali nigdje ne postoji ovakav koncept koji spaja sportsku dvoranu i restoran, po tome smo prvi i jedinstveni“


Unatoč odličnoj priči i koncepciji te činjenici da rade već godinu i pol dana, te da je to jedno od atraktivnijih mjesta za gastro izlazak u Osijeku ukoliko probate cijenjeni čitatelji u bespučjima međumrežja koristeći google ili neku drugu tražilicu pronaći članak o SportHouse jednostavno ga nećete naći, te mi je stoga drago što sam imao svojevrsnu ekskluzivu da prvi napišem osvrt o ovom centru, s naglaskom na gastronomski dio priče naravno. Vlasnik Mario Perković kaže da to nije slučajno, da nisu željeli reklamu, niti medijsku pozornost, već da proizvodi i usluge koje nude budu njihova jedina i najbolja reklama.


„Kada zaokružimo cijelu priču, tada ćemo ju i reklamirati. Ali neću ja, a niti osoblje određivati kakva će to biti medijska kampanja. To ćemo prepustiti stručnjacima, fakultetima, studentima. Nezahvalno je pričati sam o sebi, da to ne bi skliznulo u pretjeranu samohvalu. Ako imaš kvalitetu i ljudi to prepoznaju, tada možeš napraviti i outsourcing marketinga, jer se stvari ne moraju frizirati i ne moraš strahovati da nećeš široj javnosti prenijeti onu poruku koju bi želio prenijeti“


Mario za sebe kaže da nije ugostitelj niti će ikada biti ugostitelj, već organizator. On kreće od toga da se u SportHouseu osjeća ugodno kao gost, a u tu svrhu je i angažirao vrhunske ugostitelje, počevši od kuhara, pa do konobara.

 „Ima odličnih hamburgera u gradu, ima odličnih tjestenina, ima odličnih čobanaca, ima odlične hrane, bez daljnjega, ali nismo htjeli svaštariti, već se ispofilirati u par tematskih područja i tu biti najbolji. Ima ljudi na ovom području koji rade sjajne fiševe i u tome su odlični, i neka, neka to rade i dalje. Mi imamo svoju priču. Bez lažne skromnosti moram reći da je pizza u Sporthouseu daleko ispred ostalih na ovome području. Ne kažem da pizze kod drugih ugostitelja ne valjaju, ni slučajno! Ali mi radimo pizzu na poseban način. Najskuplji smo u Osijeku, ali kad uzmete u obzir omjer kvalitete i cijene smatram da uopće nismo skupi. Ne želimo igrati na niske cijene, nego na vrhunsku kvalitetu, a kvaliteta košta. Imamo najbolji sir u gradu, najskuplji pršut, brašno koje drugi ne koriste. Mi možemo izbaciti samo 25 pizza u sat vremena. Capricciosa koja je u globalu najprodavanija vrsta pizze kod nas je tek na sedmom mjestu po prodaji.


Sve njihove pizze pomno se pripremaju i pažljivo se slažu sastojci, a sve to oduzima određeno vrijeme.  Kako kaže Mario napravili su brend, imaju upite iz cijele Hrvatske za franšizu. „Ali još nisam spreman za to, jer ovo je samo jedan dio koncepcije koju sam osmislio, prvi korak u ozbiljnom i dugoročnom projektu. Radimo tek godinu i pol dana, a kao što se vidi imamo veliku frekvenciju gostiju, puni smo vikendom i kad su važnije utakmice. Ovo je mjesto za obitelj i za druženje. No, treba nam realno sveukupno 4-5 godina da zaokružimo cijelu priču. Ne forsiram, nego idem korak, po korak.“

Osim standardnih pizza poput capricciose, funghi, quattro formaggi, frutti di mare, vegetariana, vesuvio, margarita, itd. imaju i zanimljive varijacije poput pizze skandija (pellati, sir mozzarella/gouda, dimljena vratina, gljive, sezam, origano, masline), toffu i špinat pizza (pellati, sir mozzarella/gouda, karamelizirani luk, gljive, kuhani špinat, dimljeni tofu, sušene rajčice, feta sir, origano, masline). Pizza marinirane tikvice i patlidžani sadrži pellate, sireve skuta, mozzarella i gouda, rikolu, tikvice, padlidžane, svježi bosiljak, češnjak, crne masline, sušene rajčice, cherry rajčice i dressing jogurt. Tu su i pizze sa slanim inćunima, bbq pizza, pikantna dynamit pizza, pizze sa dimljenom piletinom, kulenom, slavonska, grčka i makedonska, talijanska i american pizza, pizza sa porilukom i gorgonzolom, karameliziranim lukom i špinatom… .A pizza kuće, pogađate već, zove se SportHouse pizza i sadrži i paški sir, a osim njega, još i pelate, mozzarellu, grana padano, svježi bosiljak, mozzarelline, cherry rajčice, masline i dressing jogurt.


„Nakon pizza, sada ubacujemo steakove, a potom ćemo gostima ponuditi i novu koncepciju hot dogova i tako dalje. Koliko bih ja volio da to sve zaživi u ekspresnom roku, uvijek smo sputani nekim stvarima na koje u tom trenutku ne možemo utjecati. Tek prije mjesec dana sam uspio dobiti željeni umak za pizzu iz Italije jer mi ga ranije nisu htjeli prodati. Ta tvrtka ima takvu tržišnu situaciju da im je moja potražnja bila nebitna, pa sam morao smišljati načine kako da dođem do zaliha željenog umaka, a pritom sam organizirao i vlastiti prijevoz,  a sve s ciljem da napravim najbolju pizzu na ovom području.“ – priča Mario energično, žustro i sa strašću.

U standardnoj ponudi imaju i sendviče (kulen, pršut, pileća prsa, tost, tuna, šunka), te salate (tuna, piletina/aceto balsamico, piletina/dressing od marelice, šopska, carpaccio i nizza). Nizza salata kombinira od rikolu, zelenu salatu, radič, krastavce, jaja, tunu, luk, crne masline, cherry rajčice i dressing.

Mario kaže i da je koncept SportHousea, kao i sportsko - filmskog festivala zaštićen u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, baš kao što je to napravio i Željko Špalat sa svojom Kućom piva u Slavonskom Brodu. Sportsko filmski festival je planiran za sljedeću godinu, a riječ je prvome festivalu takvoga tipa u nas. Taj festival će se odvijati na vanjskome prostoru, na prostranom parkingu ispred SportHousea, objedinit će projekcije filmova, kazališne predstave i različite evente. 



utorak, 14. studenoga 2017.

NAJAVA - ADVENT U ČARDI KOD BARANJCA



Svaki grad koji iole drži do sebe ima svoj Advent kao turističku manifestaciju. No da li ste ikada čuli da jedan restoran, ili preciznije čarda organizira svoj advent? Agilni Denis Šoštarić netom što je otvorio svoj restoran Čarda kod Baranjca odlučio je standardnu restoransku ugostiteljsku ponudu upotpuniti brojnim manifestacijama, a kako kaže Advent je tek prva u nizu.

„Čarda radi tek mjesec dana i već gorimo od rezervacija i gostiju. To mi je dodatna motivacija da napravim još jedan iskorak. Imamo ekipu od devet ljudi zaposlenih u čardi, ali isključivo ja kuham fiš paprikaš. Iako mi je to ponekad pomalo zamorno, cijeli dan provesti na otvorenom uz kotliće, mislim da je jedino takav pristup korektan prema gostima. Ova moja ugostiteljska priča je od početka prilično personalizirana i svi gosti očekuju da im ja skuham osobno fiš paprikaš. Imam svoj jedinstveni recept s pomoću kojega sam i pobjeđivao na brojnim fišijadama i logično, ne želim ga nikome otkriti. Eventualno ga mogu prodati, ali to košta 3000 eura“ kroz smijeh mi govori Denis.

Ako Baranjska kuća iz Karanca može imati Zimsku burzu kavanskih svirača i slične manifestacije, zašto i Čarda kod Baranjca ne bi imala svoj advent!?

Iza čarde se nalazi prostrano dvorište u kojem će se sve zbivati. Za advent će se dvorište prikladno dekorirati rasvjetom i rekvizitima. Kotlovina, kobasice u vinu, bijelo i crno kuhano vino, kuhana rakija nuditi će se gostima.

četvrtak, 9. studenoga 2017.

CROGOURMET 365 - OSJEČKI MUZEJ OKUSA UGOSTIO KUHARE OVJENČANE MICHELINOVIM ZVIJEZDICAMA

 
    written by Mario Jukić
    photo   by Muzej Okusa

Hrvatska turistička zajednica, u suradnji s Hrvatskom obrtničkom komorom u 2017. godini organizira ukupno četiri radionice u sklopu projekta ˝Hrvatska 365 Gourmet˝. Cilj navedenih radionica je sudionicima osigurati vrhunski edukativni sadržaj te informacije o svjetskim trendovima u segmentu gastronomije i enologije, uključujući i marketinške trendove. Prva radionica održana je u Splitu 6. lipnja, druga u 14. lipnja u Opatiji, a treća 9.11. u Osijeku u Muzeju Okusa, najboljem restoranu Slavonije i Podunavlja. 


„Iznimna je čast Muzeju okusa, kao najboljem restoranu Slavonije i Podunavlja da je bio domaćin ovakve manifestacije, koja je po prvi puta održana u Slavoniji. Sjajan je osjećaj kuhati zajedno s vrhunskim svjetskim imenima u kuhinji Muzeja okusa.“, istaknula je Mirta Glavašić, voditeljica marketinga Muzeja Okusa.

Program je sadržavao interaktivne prezentacije u kojem su iskusni i nagrađivani svjetski kuhari prenosili svoja iskustva, znanja i kuharska umijeća.


Chef Lionel Levy iz Marseillea, pričao nam je o očuvanju i identitetu tradicionalne kuhinje te kako suvremenim tehnikama osvježiti jelovnik. Njegova poruka je bila „Branite recepte predaka!“ Naglasio je da je francuska kuhinja iako ima ogromno tradiciju svojevremeno bila pod jakim utjecajem stranih kuhinja, posebice španjolske, ali su se uspjeli otrgnuti tim utjecajima i vratiti se korijenima.


Lionel Levy u Toulouseu završio je ugostiteljsku školu i potom je duži niz godina radio u Parizu uz slavnog Alaina Ducassea. 1999. godine otvorio je svoj prvi restoran u Marseilleu gdje je radio prvenstveno sa domaćim proizvodima lokalnih ribara i poljoprivrednika oslanjajući se na regionalne, mediteranske recepte. 2005. godine dobio je i prvu michelinovu zvijezdicu. 



Potom je prodao dobro uhodani prvi restoran i jednu staru bolnicu u Marseilleu preuredio u hotel Dieu i zaposlio 48 ljudi. I u novom restoranu je slijedio dobro prokušanu formulu da gastronomija mora u potpunosti biti ukorijenjena u domaću kulturu i kuhinju. U Marseilleu je inicirao osnivanje asocijacije Gourmediterranee koja okuplja sve restorane koje njeguju takav koncept, počevši od običnih pizzerija, do restorana sa michelinovim zvijezdicama.

Večer prije je bio na večeri gdje je kušao perkelt od ribe. To ga je nagnalo da ovaj tradicionalni panonski specijalitet malo modificira, te je tjesteninu sa prženom slaninom izmiksao zajedno sa vrhnjem u blenderu, te time dao ribljem perkeltu jednu novu dimenziju.


Chef Filipo Saporito čije prezime inače u prijevodu s talijanskog jezika „ukusan“. Dolazi iz gastronomske regije Toskane, a sicilijanskih je korijena. Okrunjen je s jednom Michelinovom zvjezdicom. Naglasio je kako trebamo biti otvorenog uma i inspiraciju trebamo tražiti u lokalnim namirnicama i prikazati svoj karakter kroz hranu. Naglasio je da Toscana kao turistička regija ima i kulturu i povijest, ali da je dobra hrana ipak glavni motiv turističkih dolazaka.


Chef slastičar Yoan Dessarzin zastupnik je strpljenja i i strasti prema poslu.Vjeruje kako je potrebno vremena da bi se prikupilo znanje i iskustvo za kvalitetan nastavak rada i stvaranja novih slastica.
U nastavku se pridružio i Gabriel Vasquez, gastro – marketinški konzultant istaknuvši da trebamo prenijeti realan trenutak naše svakodnevnice u restoranu. Ukazao je na marketinšku snagu društvenih mreža i kako možemo emociju prikazati kroz priču koja prikazuje našu viziju i vrijednosti koje zastupano.


Mira Šemić ugodno nas je iznenadila svojim poznavanjem vina, a poseban naglasak tijekom prezentacije bio je na sljubljivanju hrane i vina. Također spomenula je da i veliki dio naših autohtonih sorti poput graševine i frankovke mogu se mjeriti sa svjetski poznatim sortama vinima. Mira je diplomirala je na WSET-u (Wine and Spirit Educational Trust), jednom od najpoznatijih međunarodnih vinskih programa sa sjedištem u Londonu. Ujedno posjeduje i titulu sommeliera 3. stupnja. Vodi i organizira 'Malu vinsku školu' u Ljubljani. Organizira i vodi brojne radionice i edukacije širom svijeta, te je stručni suradnik slovenskih novina 'Pet zvezdic' i 'Slovenske novice'. Radi kao konzultant i savjetnik za ugostiteljske objekte kojima pruža pomoć pri sastavljanju vinskih karti, spajanju vina s ponudom hrane, kao i edukacije osoblja. „O vinima stalno treba učiti, ali u njima treba i uživati. Vino se nikad ne pije radi žeđi, nego radi zadovoljstva“, rečenica je koju voli često ponavljati.
Sandi Paris, hrvatski sommelierski profesionalac naglasio je da trebamo obratiti pozornost na namirnicu, na  prilog i umak. Vino kao prehrambeni proizvod bitna je stavka koja daje visoki značaj sljubljivanju hrane i vina. Sandi Paris profesionalno se bavi vinima već 22 godine, čak četiri puta je bio pobjednik prvenstava sommeliera Hrvatske. Član je upravnog odbora Hrvatskog sommelierskog kluba i jedan od ocjenjivača vina i sommeliera na raznim natjecanjima.