ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

Slavonska scena craft piva


Slavonska scena craft piva je ludi laboratorij (kojem se upravo pridužio i jedan muzej). Evo što se događa

Zgrada Glavne straže Muzeja Slavonije  na Trgu svetog Trojstva u osječkoj Tvrđi, bila je premalena da primi sve zainteresirane za panel “Prva zdravica – nekada i danas.” Pogled na povijest, kulturu, sadašnjost i perspektive lokalnog pivarstva i ispijanja piva dali su arheolozi Dragana Rajković i Domagoj Dujmić, pivar Ivan Vorgić i vlasnik specijalizirane pivnice Tibor Kainz. Postoji dosta jak razlog za suradnju lokalnih pivara i Muzeja slavonije.




Panel o lokalnom pivarstvu u Muzeju Slavonije izazvao je popriličan interes

Tradicija pivarstva u Osijeku uistinu je bogata i seže duboko u prošlost. U Osijeku su najstarija pivovara u Hrvatskoj, tri craft pivovare, Black Hat, Legionar i Dobri Pantelija, dvije kušaonice craft piva, Gajba i Runda, jedan pivski festival, niz entuzijasta koji kuhaju u kućnoj radinosti i, naravno, oni zbog kojih sve to postoji, brojni zaljubljenici u pivo. “Prema rezultatima dosad istraženih arheoloških lokaliteta moguće je pretpostaviti kako je proizvodnja i konzumacija alkoholnih pića na području nekadašnje Panonske nizine poznata još od prapovijesnog doba,” rekla je muzejska pedagoginja Jesenka Ricl, organizatorica ovog panela i ključna osoba u ovom novom partnerstvu. Pivo, podsjetio je Domagoj Dujmić, nije uvijek bilo cijenjeno, grčki i rimski pisci prezreno su govorili o njemu, ali uvijek je imalo poklonike koji se nisu obazirali na uvriježena mišljenja vremena. Ime jednog od tih entuzijasta, rimskog cara Valensa, danas nosi jedna vinkovačka craft pivovara. 




Dragana Rajković, Jesenka Ricl, Ivan Vorgić, Tibor Kainz i Domagoj Dujmić na pivskom panelu u Muzeju Slavonije

Pivarstvo u Osijeku i okolici duboko je ukorijenjeno u povijest. Kućni pivari ovdje postoje praktički oduvijek, ali prva craft pivovara, Black Hat Danijela Božurića, registriana je tek prije godinu dana. Craft pivovare vratile su hmeljne arome i mirise u slavonska piva, donijele su voće i začine i razvile posebne kvasce, sve kako bi pokazale da pivo može sadržati užitak u čaši. Scena se probudila. “Lokalnu scenu gura to što ljudi znaju da iza svega stoji jedan ili u krajnjoj liniji nekolicina ljudi, a ne dvadesetak ljudi u bijelim kutama koji nešto kemijaju po laboratoriju, a iza njih stoji multinacionalna kompanija,” kaže vlasnik craft pivovare Valens Ivan Vorgić, “Postoji doza prisnosti između proizvođača i konzumenta. Zbog ograničene distribucije, konzumenti u velikoj većini slučajeva osobno poznaju proizvođača. Svaki mali proizvođač stvara točno onakvo pivo kakvo publika želi, a može skuhati i pokoju šaržu samo za sebe”.  Vorgić kaže da je imao sreće da hobi pretvori u posao, nakon što je četiri godine kuhao pivo kod roditelja u podrumu. Prvi put s craft pivima se susreo u Americi gdje je radio za vrijeme studija. Kad se vratio u Vinkovce, otkrio je da se tamo upravo rađa craft scena, da ima sve više kućnih pivara.
“U četiri godine skuhao sam 86 šarži i žena me je nagovarala da ozbiljnije uđem u biznis,” kaže Vorgić. Vrlo važnu ulogu u rastu lokalne scene imaju pivnice koje su se specijalizirale za craft piva. Tibor Kainz osnivač jedne od njih, Gajbe, kaže da ga posebno raduje što je njegova pivnica potakla rast broja kućnih pivara bez komercijalnih pretenzija. “To su ljudi koji kuhaju pivo isključivo za sebe i svoje društvo,” kaže Kainz, “Skuhaju prvu šaržu pa dođu u Gajbu po naše mišljenje, sviđa mi se ta interakcija. Osim trgovine i kafića, mi smo i nešto kao pivska savjetodavna služba. Ljudi se uzdaju u naše procjene i sugestije. Nakon mojih sugestija isti taj čovjek dođe za 2-3 tjedna s novom šaržom, i ocjenjujemo koliko je napredovao. Ljudi imaju povjerenja u nas, scena se otvara i širi, to mi se sviđa. Kao što su nekad bake kuhale pekmeze i džemove, danas ljudi kuhaju pivo. Mogu ga kuhati kad god žele, ne ovise o žetvi ili vremenskim prilikama. Nije to kao vino da ga imaš priliku napraviti samo jednom godišnje kad se obere grožđe.” Kainz naglašava još jedan važan trend. “Tek sad se u Hrvatskoj događa ona priča da svaki grad ima svoju pivovaru i pivo karakteristično za svoje podneblje. Isto kao što nema smisla otići na Jadran i piti kutjevačku graševinu, već autohtono vino koje dočarava terroir pojedine lokacije, logično je i da netko tko iz Zagreba dođe u Vinkovce pije Valens, a ne Gričku vješticu ili neko drugo zagrebačko pivo.”
Kao distributer i prodavač piva, Kainz kaže da nikad nikoga ne nagovara na pivo. “Imamo vjernu publiku koja ciljano dolazi u lokal. Ljudi dolaze s namjerom da degustiraju, da uživaju u mirisu i okusu piva. Rijetkost je da se netko napije, jer to stvara kontraefekt”. Kainzov je cilj da Gajba osim lokalnog centra za konzumaciju piva, postane i edukacijski centar. Zato se uključio u suradnju su Muzejom Slavonije. “Od antičkih se vremena zapravo i nije puno promijenilo”, kaže, “I kod nas se donedavno smatralo da je vino piće za elitu, pogledajte samo sve te vinske časopise, somelliere, natjecanja. Iako se pivo još uvijek neopravdano smatra jeftinim pićem za mase, percpecija se mijenja i oko njega se također stvara fama nekad rezervirana za vino. I Gajba mijenja tu percepciju. Kod nas pola litre piva košta kao malo jeftinija butelja vina. Ali ljudima željnih pravih užitaka to nije skupo”. Uključivanje Muzeja Slavonije u razvoj nove kulture piva pokazalo se vrlo smislenim doprinosom rastućoj lokalnoj sceni. Posjetitelji su s velikim zanimanjem pratili sve o detaljima proizvodnje piva, stilovima, ulozi lokalnih ledara u razvoju kulture pijenja hladnog piva u 17. stoljeću, razlozima uvođenja hmelja u proizvodnju u 8 ili 9. stoljeću ili otkriću kvasaca donjeg vrenja koje je u 18. stoljeću zauvijek promijenilo tehnologiju proizvodnje i stvorilo piva kakva danas poznajemo. Na koncu, dobili su i vrlo konkretne upute za bolje uživanju u pivu. “Pivo se inicijalno kuša jezikom, nepcem, nosem i tada odlučujete hoćete li ga progutati odmah ili čete pričekati”, objasnio je publici Tibor Kainz, “Kad progutate pivo, ono mora imati jasan aftertaste. Možda vam to zvuči čudno, ali pivski geekovi znaju o čemu pričam”. Pivskih geekova u Slavoniji je sve više, a mi vam donosimo kratki vodič kroz bujajuću i neobičnu slavonsku craft scenu.
SLAVONSKI HOMEBREWING
Osim otvaranja malih craft pivovara, naglo raste broj kućnih craft pivara koji kuhaju isključivo za svoje potrebe. Lokalni rekord drži selo  Kitišanci, prigradsko naselje Belišća, u kojemu na svakih 75 ljudi dolazi jedan homebrewer. Pivo se kuha u podrumima, garažama, radionicama, na vikendicama i salašima. Ječmeni slad, hmelj i kvasac su lako nabavljivi, a sama oprema za kuhanje može biti i improvizirana. Kulturu ove underground scene čine entuzijazam, želja za učenjem, eksperimentiranje i dijeljenje piva i znanja.
VALENS, Vinkovci
Osnivač i vlasnik Ivan Vorgić prvu je craft pivovaru u Vinkovcima nazvao po rimskom caru Flaviusu Valensu, poznatom ljubitelju piva koji je nosio nadimak Sabairus, pivopija i, uz brata Valentinijana, jedinom rimskom caru rođenom na područuju današnje Hrvatske, u antičkoj Cibaliji. Vorgić je napustio dobar posao u kompaniji NTL-u da bi se posvetio zanatskom pivarstvu. U pivovaru je uložio 40-tak tisuća eura i još uvijek živi stilom garažista, pivo radi sam. Kapacitet pivovare je 2400 litara mjesečno ali Vorgić stalno širi tržište i planira zaposliti još ljudi. Na sceni na kojoj se skoro neprekidno otvaraju nove craft pivovare, smatra da za Valens ima mjesta. Prije nego su ih ugušile velike komercijalne pivovare, u Vinkovcima je radilo petnaestak craft pivovara “Iznimno sam zadovoljan što je Valens priznat kao vinkovački brend, ne samo kao brend piva,  jer u pozadini ovog proizvoda je zanimljiva povijesna i turistička priča, nešto po čemu se Valens razlikuje od drugih craft piva”. Vorgić proizvodi Valens ESB (extra special bitter) i Valens Brown Ale.
Prva osječka kušaonica piva počela je davno prije hrvatskog craft procvata, kao web trgovina i distribucija stranih piva. Ideju za Gajbu osnivač Tibor Kainz dobio je iz vlastitog iskustva i uviđajući promjene na tržištu. “Putujući Hrvatskom i Europom uvijek sam volio popiti lokalno pivo i poslušati priču o njemu. Ispijanje craft piva uvijek ima tu dozu prisnosti s pivarom i učenja o kulturi podneblja koje je iznjedrilo pivo. Vidio sam da su se ljudi  zasitili jednoobraznih industrijskih piva i odlučio građanima Osijeka na jednom mjestu ponuditi različite stilove piva, različitih proizvođača, sa različitih podneblja na jednom mjestu. I dalje držimo strana piva, ali na točioniku imamo prvenstveno hrvatska piva jer želimo poticati i promovirati lokalne zanatske pivare. Pivo u bocama držimo na otvorenim policama da ih gosti prije naručivanja mogu uzeti u ruke i proučiti karakteristike, tako im olakšavamo snalaženje među brojnim brendovima”. Jaubz je u Gajbi lani pokrenuo i osječki festival craft piva. Prvo izdanje bilo je dosta uspješno, ovogodišnje najavljuje kao “puno ozbiljniji događaj”.
HEPBURN, Županja
Ovo pivo proizvodi mlada tvrtka Dvije krigle Ane Džebić. Neka vas brend i činjenica da iza ovog piva stoji žena, ne odvuku odmah na Doručak kod Tiffanija. Hepburn ima nogometni duh, njegovo ime je svojevrsna posveta engleskoj šumarskoj obitelji Hepburn, koja je u 19. stoljeću u Županju donijela prvu nogometnu loptu. Proizvode lager, crveni ale i porter, te u hrvatskoj pomalo zaboravljeni izvorni Vienna lager.
BOŠNJAK, Nova Gradiška
Pioniri hrvatske craft revolucije. Pivo u kućnoj radinosti kuhaju od 2000. godine, a ozbiljniji posao započeli su  2010. godine kad je  OPG Bošnjak postao Turističko seljačko obiteljsko gospodarstvo s proizvodnjom i kušaonicom piva. Četiri godine kasnije počeli su outsourcati dio proizvodnje jer je potražnja daleko premašivala njihove kapacitete. Kuhaju po tradicionalnom češkom receptu, bez pasterizacije i filtriranja kao i većina lokalnih craft proizvođača. Bošnjak  crni lager prodaje se samo točen, a svijetli i buteljiraju.
SLAWONER, Požega
Nakon višegodišnjeg staža kao homebrewer, vlasnik Sandi Mance svoje je znanje sa širom publikom počeo dijeliti 2015. godine, kad je osnovao tvrtku Mance brewing company i na tržište izbacio pivo Slawoner. Krenuo je s bocama, a kad je tržište pokazalo interes za Slawoner počeo ga je distribuirati i u bačvama. Pivo proizvodi po njemačkoj recepturi i prodaje pod motom 100% pivo, što znači da ne sadrži kukuruznu krupicu, aditive, konzervanse ni pojačivače, i nefiltrirano je. Da se u Požegi, kraju poznatom po vinima, konačno budi i entuzijazam za dobro pivo, pokazuje travanjsko otvorenje pivnice Slawoner, prve nove pivnice u tom gradu nakon 150 godina. 
LEGIONAR, Osijek
Ovu pivovaru pokrenuli su Ante Drmić i Marko Tokić, kad su zajednički hobi odlučili pretvoriti u posao. Na tržište su izišli s dva potpuno različita piva, crvenom IPA-om i Belgian blond aleom. 
BLACK HAT, Osijek
Ovu craft pivovaru pokrenuli su Igor Ilić i Danijel Božurić. Prvo pivo koje su proizveli bio je blond ale, kao najsigurnije za proboj kod što većeg broja ljubitelja piva. Nastavili su s Black IPA-om i  i amarillo single hop aleom.
PIVNICA RUNDA, Osijek




Dalibor Rajković iz Runde/FB

Druga osječka craft pivnica nakon Gajbe, u suterenu u Radićevoj ulici prodaje isključivo hrvatska točena piva. Suvlasnik Dalibor Rajković kaže da se ne žele ograničiti na jedan prostor, tako da ih se može sresti na raznim mjestima u okolici Osijeka.”Rundin svinjac”, napušteni svinjac u kojemu su lani na Ribarskim danima u Kopačevu točili pivo, bio je lokalna senzacija. Instaliranje točionika za pivo usred Vinskog maratona na Zmajevcu pokazalo se težim zadatkom, pa publika mora pričekati neki idući Rundin originalni pop-up.
VUKOVARSKO PIVO
Uz Velebitsko, Vukovarsko je pivo preteča craft revolucije u Hrvatskoj i prvo koje je domaća publika masovno prihvatila kao craft pivo, iako se proizvodi industrijski. Vukovarsko pivo proizvedeno je na prirodan način po Bavarskom zakonu o čistoći piva iz 1516. g. Bez konzervansa, nepasterizirano ali filtrirano. 
PIVSKI FESTIVALI
U Slavoniji zasad postoje tri pivska festivala: Požeška zlatna krigla, brodski Pivski sajam i Osječki craft beer festival. Najstariji od njih, Požešku zlatnu kriglu, organizira udruga pivara iz Požege i u srpnju je održano peto izdanje. Taj festival je lokalni rekorder s više od 100 hrvatskih i regionalnih sudionika. Svake godine organizira se i zimsko izdanje Požeške zlatne krigle. Brodski pivski festival održan je dva puta u sklopu Katarinskog sajma, pa je pivovara Bošnjak za zadnje izdanje proizvela specijalni dunkel bock Katarinsko pivo. Sredinom listopada 2016. održan je prvi Osijek craft beer festival u organizaciji kušaonice Gajba, za koji pivari kažu da vraća duh poštenih pivskih festivala, koji se na onim većima već pomalo gubi. 
Muzej Slavonije najveći je hrvatski muzej općeg tipa. Osnovan prije 140 godina, muzej danas postaje jedan od edukativnih i promocijskih centara lokalne scene zanatskog piva, što je jedinstveni model na hrvatskoj sceni piva. 
Fotografije: Dražen Lazi
ć

Baraber: od pogrde do ponosa


Cilj ovoga teksta je objasniti porijeklo te povijesni razvoj imenice baraber koja se veže uz Belišće, a koja nije originalno belišćanski izraz, već je uvezen iz zemalja njemačkoga govornoga područja, a u zadnjem desetljeću je i nadrastao belišćanske geografske okvire. Kao što će biti prikazano u ovom radu, s vremenom je termin baraber mijenjao konotacije i asocijacije koje izaziva, te područje rasprostiranja.

Tko su baraberi? Nekad i sada…

Da li su baraberi navijači nogometnog kluba „Belišće“, zaljubljenici u adrenalin i avanturističke sportove na otvorenom, svi Belišćani ili pak samo žitelji užeg centra grada, šokački bezemljaški sinovi, fanovi modne linije Baraberica ili svi oni zajedno?

Belišće je osnovano 1884. godine od strane dviju obiteljskih poduzeća Guttmanovih, cislajtanijske Edmund & I. Gutmann iz Beča i translajtanijske S.H. Gutmann iz Velike Kanjiže.

Već 1893. godine naselje ima preko 1000 stanovnika, zajedno sa poštom, željeznicom, štedionicom...

Belišće na prijelazu 19. u 20. stoljeće je bilo svojevrsni melting pot,  mjesto gdje su se spajali i prožimali različiti narodi sa različitima jezicima i kulturnim tradicijama, radničko naselje na periferiji velikoga Austro – Ugarskog Carstva sa jasno izraženom društvenom stratifikacijom. Nacionalna odrednica je počesto predstavljala i klasnu odrednicu: na vrhu piramide, kao vlasnici su bili Židovi Aškenazi utjelovljeni u obitelji Gutmann, inženjeri i upravnici su bili ponajviše Nijemci i Česi, strojovođe, predradnici i činovnici glavninom Mađari, a nekvalificirana radna snaga koja je obavljala najteže i najopasnije poslove bile su hrvatske narodne mase, uključujući lokalne Šokce, a u kasnijim valovima doseljavanja i Ličane, Zagorce, Hercegovce, Dalmatince, i ostale, kao i srodne slavenske narode iz K.u.K. Monarhije Slovake, Srbe, Poljake, a po okončanju prvog svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Imperije i Ruskog Carstva naseljavaju se Rusi iz tadašnjeg novoformiranog Sovjetskog Saveza.

Sa širenjem industrijske proizvodnje i potrebama za novom radnom snagom u Belišće je pristizalo stanovništvo iz okolnih sela, kao i iz svih područja Austro-Ugarske Monarhije.

Tu treba razlikovati tri vrste doseljenika: Šokci iz okolnih sela koji su bivali prisiljeni zaposliti se kao industrijski radnici kad su bili izuzeti iz naslijeđivanja zemlje, radnici iz pasivnih krajeva koji su pristizali naprosto trbuhom za kruhom, te Ruse koji su dolazili kao politički imigranti nakon raspada Ruskog Carstva, te pobjede boljševika i poraza bijelih u ruskom građanskom ratu.

Jezik elite je u to vrijeme bio njemački kao lingua franca Austro-Ugarske Monarhije. Budući da su novopristigli radnici bili najčešće bez ikakvih kvalifikacija i imovine, te su živjeli isključivo od najamnog rada, nerijetko sa problematičnom prošlošću u svojim ishodišnim krajevima lokalna industrijska elita na čelu sa obitelji Gutmann i germanofonim inženjerima, koji su i regrutirali navedene radnike nadjenula im je kolektivni naziv baraberi.

U austro–bavarskom narječju gornjonjemačkog jezika kojim je govorila i belišćanska industrijska elita riječ baraber označava nekvalificiranog, pomoćnog građevinskog radnika, a smatra se da dolazi kao skraćenica riječi bauarbeiter. Termin je imao pogrdno značenje jer je u to vrijeme službeni naziv za pomoćnog ili nekvalificiranog radnika bio Hilfsarbeiter u Austriji ili Bauhelfer u Njemačkoj. U austro-bavarskom govornom području termin baraber se koristio čak i kao uvreda! Barabern je glagol koji znači naporno raditi ili raditi zemljane radove.

Prema Dudenovom riječniku stranih riječi termin baraber  ušao je u njemački jezik iz talijanskog i prvotno je označavao pomoćnog radnika sa talijanskog govornog područja koji ne priča njemački jezik, sa sumnjivom prošlošću; naime riječ barabba  u talijanskom jeziku označava lopova ili skitnicu, a baraber je germanizirani oblik riječi barabba.

U talijanskom jeziku barabba označava nitkova, propalicu, lopova, razbojnika, nevaljalca, a u talijanski jezik je termin barabba ušao iz hebrejskog jezika. Baraba je ime razbojnika osuđenog na smrt koji je prema Novom zavjetu, Evanđelju po Marku na zahtjev gomile pomilovan da bi bio raspet Isus Krist za kojeg je rimski namjenik Palestine Poncije Pilat predložio da bude pomilovan.


Nisu svi Belišćani baraberi, ali su baraberi mnogi „nebelišćani“

Sve donedavno, mnogi Belišćani su odbijali da ih se naziva baraberima, posebice oni koji su živjeli izvan centra grada; oni su baraberima smatrali žitelje centra, a pri odlasku u centar  običavali su govoriti da 'idu u Belišće', kao da žive na nekoj nedefiniranoj periferiji.

U njihovom imaginariju Belišće  je predstavljalo skup stambenih zgrada u centru obrubljen sa kompleksima zgrada Mitrovice, Pet zvijezda, Zelenih kuća, sa nekadašnjom upravnom zgradom Slavonsko- podravske željeznice i Starim mlinom.

Belišćani koji su živjeli izvan centra grada u stambenim kućama nerijetko su Belišćane iz centra koji su živjeli u stambenim zgradama posprdno nazivali baraberima i/ili gajbašima, na taj način etiketirajući ih kao nepoduzetne i inertne, imputirajući im da je u vremenima  socijalističkog samoupravljanja, kada je svaki radnik mogao sagraditi kuću za stanovanje, njima vrhunac samoodricanja bilo čekanje na listi za dodjelu društvenog stana.

Na taj način su se stanovnici belišćanske periferije - u kojoj je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, u velikom općedruštvenom građevinskom zamahu sagrađeno uistinu puno lijepih naselja, sa prostranim i modernim stambenim kućama, - distancirali od stanovnika centra koji su živjeli u višestambenim zgradama, smatrajući se poduzetnijim i superiornijim.

Tek koncem osamdesetih godina, sa osnivanjem navijačke skupine Baraberi, termin ulazi u masovniju uporabu i širi se i na ostale žitelje Belišća, a osnivanjem Kluba pustolovnih sportova „Baraber extreme team“, termin nadrasta okvire grada Belišća i prigradskih naselja, te čak postaje i internacionalan.

Od egzistencijalnih radno-stambenih odnosa do kulture slobodnog vremena, navijanja, sporta i mode

Kao što je već rečeno izvorno je riječ baraber označavala poziciju građanina na ljestvici društvene hijerarhije, radnika koji priča drukčijim jezikom od jezika svojih poslodavaca, potom mjesto i vrstu prebivanja na relacijama centar/periferija i stambena zgrada/stambena kuća, a u masovniju uporabu ulazi 1989. godine sa osnivanjem navijačke skupine nogometnog kluba  „Belišće“ - Baraberi. Budući da je u tim turbulentnim vremenima, neposredno nakon izlaska Republike Hrvatske iz Jugoslavije NK Belišće igralo u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi, dolazi do popularizacije navijanja i samim time raste i navijačka skupina, te se ime Baraber širi i postaje popularnije u svim dijelovima grada.

Slijedeća institucionalizacija termina baraber zbiva se 2008. godine kada skupina mladih entuzijasta osniva Klub pustolovnih sportova „Baraber extreme team“, udrugu za sportove u prirodi i ekologiju. U nazivu udruge sadržan je dualitet: budući da gotovo sve svoje aktivnosti klub ima u prirodi, te su članovi kluba svjesni potrebe očuvanja i unapređenja čovjekove prirodne okoline klub se bavi i ekologijom.

'Pustolovni baraberi' su  popularizirirali i omasovili praktički dotad marginalne sportove na ovom području (biciklizam, treking, kanuing, pustolovne utrke), a u konačnici to je i promijenilo kulturu provođenja slobodnog vremena lokalnog stanovništva.

'Ekstremni baraberi' su organizirali prvu pustolovnu, kao i prvu treking utrku u Slavoniji.

Pet godina zaredom organizirali su međunarodnu pustolovnu utrku Baraber Adventure Race, koja se svake godine u periodu od 2010.-2014., početkom svibnja, povodom obilježavanja dana grada,  održava na području Belišća i šire okolice. Pustolovna utrka predstavlja kombinaciju trčanja, orijentacije u prostoru, biciklizma, plivanja, veslanja i zadataka iznenađenja (spuštanje užetom, gađanje lukom i strijelom, piljenje trupaca, preplivavanje rijeke), a sudionici utrke se natječu timski (u paru), gdje je cilj u što kraćem vremenu proći sve zadane točke stokilometarske utrke.

Treking je relativno noviji sport u Hrvatskoj, a predstavlja kombinaciju trčanja, planinarenja i orijentacije u prostoru. Sudionici se natječu individualno, a cilj je uz pomoć zemljovida i kompasa u što kraćem vremenu proći sve zadane točke utrke. Sa Papuk trekom  Baraberi su napravili prvi iskorak u organizaciji eventa izvan matičnog područja, a nedugo nakon toga uslijedio je i drugi korak u vidu organizacije utrke Krndija trail.

Papuk i Krndija predstavljaju idealnu kulisu za trek&trail utrke kakva ne postoji na području Belišća, sa svojim razvedenim grebenima i uvalama, bujnom vegetacijom, karakterističnom florom i faunom, uz obilje izvorske vode, gustu mrežu putova i ostatke kulturne baštine poput srednjovjekovnih građevina našičkog Bedem grada, Ružica grada i Starog grada.

Osim tih eventa klub organizira i Barabersku veslačku ligu, Belišćanski cener, Baraber X duatlon.

Upravo je Baraber extreme team proširio identitetski termin baraber izvan područja grada Belišća, pa čak ga i internacionalizirao. Od stotinjak punopravnih članova samo je trećina s područja Belišća, a na sunčanoj strani Alpi, u Republici Sloveniji egzistira dvadesetak 'barabera', iako pustolovni sportovi u Sloveniji imaju puno veću tradiciju nego u Hrvatskoj.

Najnovija institucionalizacija imena baraber dolazi osnivanjem poduzeća Baraberica city brand u travnju 2016. godine. Osim udruge navijača i sportskog kluba od tada postoji i još jedna vrsta pravnog subjekta koji u korijenu svoga imena ima termin baraber. Motto Baraberica city brand je "brend inspiriran gradom kroz jedan drugačiji i zanimljiviji način!"

Baraberica City Brand je novi brend na tržištu inspiriran ljubavlju prema Belišću i njegovim stanovnicima. Iako je naziv brenda žensko ime osnivač brenda naglašava da su proizvodi iz asortimana namijenjeni svim Baraberima, Barabericama i onima koji se tako osjećaju te naravno onima koji su nažalost, iz različitih razloga, morali otići iz grada. Natpisi na majicama su nastali prema kultnim belišćanskim ulicama, naseljima, obilježjima i običajima. Kako bi cijela slika brenda bila zaokružena koriste proizvode belišćanskih tvrtki za pakiranje i poslovanje te podržavaju ekološku osvještenost i društveno odgovorno poslovanje, koristeći papirnu ambalažu podložnu recikliranju

 (Re)brendiranje barabera – od pogrde do ponosa

Kao što smo iz prethodnog teksta vidjelu termin baraber je od pejorativnog značenja s vremenom postao brend sa kojim se identificiraju: ljudi se učlanjuju u Barabere, pod tim imenom navijaju na nogometnim utakmicama, organiziraju sportska natjecanja, nose odjevne predmete marke Baraberica city brand i slično.

Počesto se kaže da je ono što purger znači za Zagrepčane, baraber znači za Belišćane, ali to je samo djelomično točno, jer termin purger nikada nije imao negativne konotacije za same Zagrepčane, niti je ikada nadrastao okvire grada Zagreba, a često se koristi da bi diferencirao izvorne Zagrepčane od dotepenaca, za razliku od termina baraber koji je nadrastao okvire Grada Belišća gdje je i sama distinkcija između autohtonih i došljaka nemoguća, jer su praktički svi žitelji došljaci, samo u različitim valovima, iz različitih kulturno – ekonomskih podneblja i s različitim motivima,  a pritom se pojam i internacionalizirao, iako je Belišće neusporedivo manji grad od Zagreba.