ponedjeljak, 28. kolovoza 2017.

NAJBOLJI BARANJSKI RESTORANI: Kormoran

    photo by Mario Jukić

Svi znaju da se u Baranji dobro jede, ali na kojim mjestima se jede najbolje? Cilj ove edicije reportaža je dati odgovor na to pitanje i uputiti gurmane i hedoniste na prave lokacije, na kojima će Baranju svojim nepcima upoznati u svojoj punoj gastronomskoj ljepoti i raskoši.

Podunavlje (mađ. Dunaipuszta) je pustara u Kopačkome ritu, na samom kraju prvoga odvojka baranjske turističke transverzale. Pustare su jedinstven primjer panonske industrijske baštine u ruralnom ambijentu. Ime su dobile po mađarskoj riječi puszta koja označava veliku ravnicu. Riječ je o specifičnim radno - društvenim zajednicama gdje su na jedom mjestu, planski i promišljeno bile locirane brojne gospodarske i socijalne funkcije.

U svoje zlatno doba pustare su bile ogledni primjer kako kvalitetno objediniti proizvodnju, stanovanje i upravne funkcije na jednom mjestu. U vrijeme dok se poljoprivrednim dobrom Belje upravljalo iz Kneževa na području Baranje je bilo 15 pustara. Svaka pustara je bila sjedište pojedine upravne jedinice Belja, a povezivala ih je uskotračna beljska pruga koja je prometovala od Zelenog Polja kod današnje granice sa Mađarskom do pristaništa Kazuk na Dunavu.

    skretanje prema Kormoranu sa nasipa Podunavlje, photo by Mario Jukić

Pustare se dijele na poljoprivredne (okružene plodnom baranjskom zemljom) i šumske (okružene šumama na rubovima ili u samom Kopačkom ritu) u koje spada i Podunavlje. Sve pustare su sastavljene od tri cjeline: upravne zgrade, gospodarskih i stambenih zgrada. Izgradnjom velikih proizvodnih pogona u većim baranjskim mjestima i promjenama u načinu poljoprivredne proizvodnje, te katastrofalnim poplavama šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća dolazi do procesa polaganog odumiranja pustara koji se ogledao u migracijama stanovništva ka većim središtima, te posljedično i redukcijom brojnih društvenih i socijalnih usluga u pustarama. Pustarama, koje su nekoć bile središta primjene najsuvremenijih tehničkih dostignuća u poljoprivredi i bogatog društvenog standarda stanovništva, i koje su privlačile radnu snagu iz svih dijelova Panonije i Balkana danas prijeti iščeznuće.

    photo by Mario Jukić

Broj žitelja Podunavlja se prepolovio između dvaju statističkih popisa; 2001. godine pustara je imala dva stalna stanovnika, a deset godina kasnije samo jednu stanovnicu, a nekoć je ovjde živjelo i petstotinjak ljudi.

    stara ledara, photo by Mario Jukić

Kormoran je jedini baranjski restoran smješten u samome Kopačkome ritu. Da biste do njega došlo morate proći prijemni centar u Kopačevu i potom Vas uska asfaltna cesta s čije lijeve strane su ribnjaci, a s desne jezero Sakadaš vodi do Kormorana. Objekt u kojem je smješten restoran izvorno je bio lovačka kuća, a potom uprava pustare Podunavlje. Pored restorana se nalazi i različiti objekti poput sjenice, bivše ledare koja je sada pretvorena u skladište, lovačke čeke, a postoji i drveni mostić koji Vas preko kanala vodi direktno u divljinu Kopačkoga rita.

                mostić koji vodi u divljinu Kopačkoga rita, photo by Mario Jukić

Moj sugovornik i domaćin je bio voditelj Kormorana Mirko Bilokapić koji je veliko iskustvo u ugostiteljstvu akumulirao vodeći dvorac Tikveš i lovačku kuću „Zlatna greda“, a posljednjih osam godina vodi restoran Kormoran.

-          Ugostiteljsku školu sam završio u Opatiji i cijeli život radim u ugostiteljstvu. Vodio sam dvorac Tikveš još dok je Tito tamo dolazio. Tikveš je bio središte elitnog lovnog turizma i osim Tita tamo su dolazili i ostali vodeći svjetski državnici uključujući Brežnjeva, Hruščova, Hoeneckera, Ceauşescua i ovdje su se u neformalnoj, ležernoj atmosferi lova donosile brojne državničke odluke koje su poslije samo bile formalizirane na plenumima, sjednicama, konferencijskim dvoranama. U to vrijeme sam bio zaposlenik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, službe za reprezentaciju. To vrijeme je odlično dokumentirao u svojoj knjizi „Tito, lov, politika – Tito u lovu, lov u politici“ Danilo Todorović koji je svojevremeno bio i upravitelj baranjske ekspoziture Lovno šumskog gazdinstva Jelen u čijoj ingerenciji su bila lovišta na ovom području. Ta knjiga je prije nekih tri godine prodavana uz dnevne novine 24 sata i tako je došla do široke čitateljske publike. Danilo sada ima 85 godina i još je hvala Bogu živ i neprestano mi govori da bi slijedeću knjigu o toj tematici trebao ja napisati, jer ipak smo nas dvoje bili 24 sata uz te goste, te smo bili neposredni svjedoci brojnih anegdota. I kada je princ Charles dolazio u Kopački rit, točnije u Eko centar Zlatna greda organizirao sam domjenak za tu prigodu. Poslije domovinskog rata kompleks Tikveš biva dodijeljen parku prirode, te je izgubio svoju prvotnu namjenu, te sada nažalost propada. Šteta, jer još od habsburške monarhije, pa preko Kraljevine Jugoslavije do socijalističke Jugoslavije Tikveš je bio za visoki lovni turizam. 1983. godine u Osijeku  je sniman drugi nastavak  serijala „Vjetrovi rata“ po literarnom predlošku Hermana Wouka pod imenom „Rat i sjećanja“ koji je producirao oskarovac Branko Lustig. Glumica Jane Seymour je tada zajedno sa cijelom filmskom ekipom preko mjesec dana boravila u Tikvešu. Kao alternativu dvorcu Tikveš Hrvatske šume tada forsiraju lovačku kuću Zlatna Greda. Nakon što sam uhodao Zlatnu gredu dobio sam ponudu od Agrokora koju nisam mogao odbiti i prihvatio vođenje restorana Kormoran. Jedini smo restoran u Baranji koji se nalazi u parku prirode. Koliko je to dobra s jedne strane, toliko nas sputava u nekim drugim stvarima. Postoje ideje i napravljena su projektna rješenja za proširenje restoranskih kapaciteta međutim koči nas birokracija i činjenica da bi se zbog toga morao mijenjati prostorni plan parka prirode.

    uređenje interijera; jelenji rogovi i slika zmajevačkih gatora, photo by Mario Jukić

Jelovnik restorana Kormoran sadrži standardna jela iz kotliča poput fiš paprikaša na sakadaški, čobanca, zatim različitih vrsta pržene i pohane ribe poput šarana na rašljama, perkelta od soma ili štuke, kosanog odreska od štuke (upravo sam to degustirao) ili soma u sjemenkama, a svojevrstan zaštitni znak restorana su jela od divljači što i nije čudno s obzirom na to da je ipak restoran smješten u bivšoj lovačkoj kući i da je voditelj restorana dugo niz godina vodio ugostiteljstvo pri lovačkom turizmu. Gostima su dostupni lovačka gulaš juha, čobanac od divljači, jelen na baranjski – jelenji but sa brusnicama, jelen na lovački – but sa brusnicama, šampinjonima i vrhnjem, vepar na lovački ili lovačka torba – svinjski odrezak nadjeven mesom od divljači.

    kosana štuka, photo by Mario Jukić

Kušao sam kosani odrezak od štuke iz razloga što sam navedeni specijalitet dosad pronašao samo na jelovniku restorana Kormoran.

-          Riječ je okruglicama štuke, a štuka se za to jelo ne reže, niti melje već se kosa. Strašno sam osjetljiv kada negdje naručim tartar biftek pa vidim da se melje pisanica. To je kao da prvavite pašteta. Ja kada pravim tartar biftek ja ga kosam, sitno nožem na kockice, da sokovi ne iscure. Prije toga mora sve biti dovoljno odležano da ne bude crven, krvav već rumen, da ne biste imali problema sa želucem kasnije. Što se tiče kosane štuke, tu mora biti riječ o velikom primjerku ribe bez sitnih kostiju koji se filetira i potom se sitno, sitno reže ili kosa. Imamo još nekih specijaliteta koji su specifično naši poput dimljenog soma na salati. Izbjegavam strane riječi, ali to se može nazvati i carpaccio soma. Uz to ide sir gran padamo, rikula ili matovilac ili kombinacija jednog i drugog, te crveni radič zbog kontrasta boja jer je dimljeni som bijele boje. Isto tako imamo u ponudi i smuđa na salati. Također pravimo i file mignon, biftek u beljskom merlotu, što je i logično s obzirom da je Belje vino kuće.


POKRENUTA MOBILNA APLIKACIJA TERRAVIN U SKLOPU ISTOIMENE PLATFORME



Nositelj projekta „Terravin“ je poduzeće ESTRICTO, u vlasništvu ekonomistice Romane Jurec,
koja je zadužena za financijski dio projekta i marketing. Projektni menadžer je Leon Vlahović, sommelier i kako sam kaže strastveni  vinoljubac koji se poduzetništvom bavi od završetka školovanja, a u vinima je prepoznao sebe i svoj smisao. Uz svakodnevno vinsko educiranje i obilazak hrvatskih vinara kroz projekt želi ostaviti trag u hrvatskom vinskom turizmu i uspješnom brendiranju hrvatske kao zemlje vina i vinskoga turizma. Izlazak aplikacije bio je dobar povod za razgovor sa Leonom.



Što je „Terravin“?

-          Terravin je vinski projekt koji će na jednom mjestu približiti vinarije, vinare i njihove vinske podrume turistima i zaljubljenicima u Hrvatsku, Hrvatske ljepote i Hrvatska vina.  Sve što zamislite, mi možemo ostvariti. Dovoljno je da pustite svoju maštu da radi umjesto vas. Vinogradi, zalazak sunca, dobro društvo i odlična kapljica vina je sve što je potrebno da uživate u čistom hedonizmu. Projekt se ogleda kroz aplikaciju u kojoj će svoje mjesto naći vinarije iz cijele Hrvatske. Njih će jednim klikom vrlo lako moći naći svi naši korisnici. Kako bi što lakše došli do željene destinacije i vinarije, korisnicima će se putem google karte iscrtati put do odredišta. Svoje iskustvo u vinariji moći će podijeliti i drugim korisnicima aplikacije, a samu vinariju i njihovo gostoprimstvo moći će i ocijeniti te dodati konstruktivne kritike kako bi svaki idući posjet prošao vinskim turistima u što boljem sjećanju. Valja napomenuti da je naša aplikacija jedina ovog tipa na području Europe, te da jedina nudi kompletnu uslugu krajnjem korisniku kroz aplikaciju. Pod kompletnu uslugu mislimo informacije, ponude, cijene, web wine shop sa dostavom po cijelom svijetu, a sve to mu se omogućuje kroz integrirano plaćanje kreditnom karticom. Korisnik kompletno bookiranje svojeg posjeta, kupnju vina… obavlja kroz aplikaciju, ostaje mu samo doći u vinariju i uživati. Osim same aplikacije koja će uvelike olakšati pronalazak i dolazak do samih vinarija, ideja i cilj cijelog projekta je da se zajedničkim snagama vinara i nas izvođača projekta osmisle i dogovore određene ponude koje mogu ponuditi vinarije. O ponudama i vrstama ponuda konkretno će biti dogovoreno sa vinarijama i te ponude moći će se koristiti samo kroz aplikaciju koju će korisnici (turisti) instalirati na svoje pametne telefone.

Zašto baš „Hrvatska postaje zemlja vina“ kao motto kampanje kojom se promovira platforma TERRAVIN?

-          Ovim sloganom krenuli smo u kampanju iz vrlo jednostavnog razloga, a to je želja svih nas da se Hrvatska uvrsti na listu vinskih zemalja, vinskih destinacija vrijednih posjeta i sa drugog  kraja svijeta. Možda nešto kao Italija, Španjolska, SAD ili možda jednostavno kao Hrvatska na jedan jedinstven svojstven način jer uzmemo li samo statistiku količine proizvedenih vina u vinskim zemljama već ispadamo s te liste, ali upravo to nam nije cilj. Cilj nam mora biti deklarirati Hrvatsku kao zemlju vina vodeću po kvaliteti ne samo vina već usluge i ponude, kao specifičnu vinsku zemlju u kojoj je mediteranska klima sa punim, snažnim crnim vinima podijeljena od one kontinentalne sa vrhunskim pjenušcima svjetskog ranga ili vinima koji se ispijaju u kraljevskim dvorima svega par sati vožnje. Zemlja u kojoj je srdačnost i tradicija prisutna u svakoj čaši vina, to je ono što Hrvatska mora napraviti da postane zemlja vina. Upravo ovo razmišljanje potaknulo nas je na početak realizacije vinske platforme Terravin. Odmah bi u početku htio razjasniti ovu riječ platforma. Naime „Terravin“ nije samo mobilna aplikacija to je kompleksan projekt sastavljen od nekoliko segmenata koji uključuje mobilnu aplikaciju kao jedan od kanala prezentacije krajnjem korisniku kao i web stranica, ali „Terravin“ iz sebe krije velike planove i ideje koje uključuju i „offline“ poduhvate uz veliku prisutnost na webu.

Kako ste došli na ideju i odakle Vam interes za ovakav pothvat?

-          Prije svega ideja se rodila kroz osobnu strast prema vinima, vinarstvu, vinogradarstvu i sommelierstvu. S obzirom da se zadnjih nekoliko godina aktivno bavim vinom i educiram za sommeliera logičan slijed je obilazak hrvatskih vinarija i vinara. Upravo se pri takvim obilascima rodila ideja tj. razmišljanje o tome kako sve te blagodati upotpuniti, kako ih približiti turistima ili domaćim vinoljupcima, obišavši tako velik dio vinarija sa svih krajeva Hrvatske primijetio sam da dosta toga ne dostaje, da fali prije svega kvalitetne promocije, pojedinim vinarijama fali i samih ponuda jer još uvijek se velik broj ponuda odnosi samo na kušanje unutar vinarije, a gledajući statistiku gosti su svake godine sve zahtjevniji. U Hrvatskoj postoji mnoštvo zanimljivih vinarija od onih velikih do malih „kućnih“ , ali nedostaje angažmana po pitanju prezentiranja same vinarije i njene ponude. U tom djelu smo uvidjeli mjesta za platformu ovog tipa jer „Terravin“ upravo taj dio posla obavlja za vinare s obzirom da stručno sa područja ekonomije, marketinga i weba imamo dovoljno znanja da za vinare i vinarije odrađujemo taj dio posla. Ono čime smo se vodili u razradi koncepta prije svega je uspostava automatizacije same platforme kao i ulaganje maksimalnog truda u ugovaranje suradnji sa krajnjim korisnicima te ulaganje truda i sredstava u promidžbu, a sve nas to vodi k tome da se vinari bave i fokusiraju na pružanje kvalitete, a mi ćemo kroz platformu tu kvalitetu predstaviti svijetu. Mi smo tim mladih, kreativnih i obrazovanih ljudi sastavljen od različitih struka kao što su: ekonomija, marketing, informatika, sommelierstvo… Prilagođavamo se potrebama današnjeg tržišta, a najviše se prilagođavamo željama posjetitelja u Hrvatskoj. Svoj prostor za razvoj našli smo upravo u promoviranju i poticanju razvoja vinskog turizma i hrvatskih vina. Hrvatska ima puno toga za ponuditi, a mi smo tu da sve blagodati predstavimo i ponudimo posjetiteljima RH, ali i svim građanima, zaljubljenicima u vino.

Konkretno, koje će te ponude nuditi turistima?

-          Kada se konkretno govori o ponudama koje će biti ponuđene radi se npr: vinske ture, ponuda degustacija uz večeru, večere koje pripremaju vrhunski hrvatski kuhari uz zalazak sunca na brdu vinograda ili u samom vinogradu, noćenje u nekoj od vinarija pa čak i cijelo vinsko ljetovanje. Moći će se dogovoriti da određena skupina ljudi dođe na berbu grožđa kako bi se ljudima koji to nikada nisu radili ili imali priliku vidjeti približili početak postupka pretvaranja grožđa u vino. Cilj nam je uz klasične ponude ponuditi vinoljupcima nešto novo, nešto što će prepričavati kada se vrate iz Hrvatske, nešto što će u njima pobuditi emocije, a ne samu formu posjeta.

Koji su Vam planovi u bliskoj budućnosti?

-          O planovima ne volimo govoriti unaprijed jer projekt je slojevit i kompleksan. Ideja i planova ne nedostaje, a ono što možemo istaknuti kao neki bliži plan je svakako izlazak aplikacije za IOS mobilne sustave, kao i također dogovaranje novih suradnji sa stranim agencijama, tour operaterima, pojedincima i prezentiranje platforme na što učinkovitiji način. Od nas u skoro vrijeme možete očekivati jaku medijsku prisutnost kako u Hrvatskoj tako i po stranim portalima, medijima i društvenim mrežama. Uskoro krećemo i sa vinskim blogom na engleskom jeziku s ciljem educiranja i promoviranja hrvatskih autohtonih sorata, vina, vinarija… Također vrlo brzo će naša web stranica biti uz hrvatski i engleski jezik dostupna i na njemačkom jeziku, a nadamo se da će i aplikacija biti sve popunjenija i popunjenija sa vinarijama i njihovim ponudama. 

ponedjeljak, 21. kolovoza 2017.

NAJAVA: 12 VINSKI MARATON U ZMAJEVCU, VINSKOJ PRIJESTOLNICI BARANJE


Kao i proteklih godina glavni organizatori manifestacije su KUD József Attila i Udruga za njegovanje običaja Mađara Surduk iz Zmajevca. O ovogodišnjem vinskom maratonu voditeljica vinoteke Baranyai Julia iz Zmajevca, Gabriella Gerštmajer kaže slijedeće:

-          Davne 2005. U sklopu dana sela smo organizirali Vinski maraton a sad nam se sve više čini da u sklopu Vinskog maratona organiziramo i dan sela. Ove godine je došao red na 12. Vinski maraton. 2005.godine smo počeli s 40 natjecatelja a 2016.godine smo oborili sve rekorde i imali respektabilnih 1300 maratonaca te više tisuća posjetitelja. Naravno svi posjetitelji su dobrodošli i mogu obići sve otvorene podrume i uživati u bogatoj eno i gastro ponudi. U sklopu manifestacije je organiziran i sajam gdje će posjetitelji moći kupiti različite ručno izrađene suvenire, potrepštine. Cilj Vinskog maratona je da posjetitelji upoznaju naše malo mjesto, običaje, turističku ponudu. Ova manifestacija je odlična i za promociju vinskih cesta a sad već i po mnogima doprinosi i gospodarskom razvoju Općine Kneževi Vinogradi i Osječko-baranjske županije. Da bi olakšali vinarima posao i da ne bi  svih nadamo se ove godine 2000 maratonaca otišlo odmah u Katolički surduk u podrum broj 1, vinske ceste (surduke) smo označili s 3 različite boje. Vinski maraton svima počinje u 15:00 sati  i svi prijavljeni kreću iz centra sela, međutim svi kreću na vinsku cestu boje kakve boje je  njihova čaša, majica, prvi bonovi. Napominjemo da svi će dobiti isti broj bonova i svi obilaze iste podrume, samo oko 700 maratonaca kreće na crvenu vinsku cestu, oko 700 na žutu i 700 na zelenu pa se ljudi rotiraju. Tokom maratona na vinskim cestama posjetitelje će zabavljati različiti glazbeni sastavi. Završetak Vinskog maratona je predviđen u 19:00 sati. Ove godine ćemo imati dvije bine, 2 chillout točke, sajam i bogatu gastro ponudu u 2 surduka i 24 podruma na Maratonu. U katoličkom i reformatskom surduku od 17:00 do 19:30 sati će se izmjenjivati različiti sastavi s narodnom  glazbom. Katolički surduk; od 20:00 sati na glavnoj bini će vas zabavljati band iz Mađarske sa engleskim, mađarskim evergreenima. Chillout ćemo smjestiti u „neaktivni“ dio surduka, kako bi svi razumjeli „preko puta Josića, ispod bunara“, tu ćemo imati „laganini“ svirku, rakiju bar. Reformatski surduk; od 20:00 sati na glavnoj bini nastupa Balašević tribute band Neki novi klinci, a u chilloutu Dj Danijel Boban će Vas protrest s taktovima melodičnog techna i progresivne house glazbe. Našim posjetiteljima preporučujemo da zabavu nastave u podrumima i u šatorima , naravno svugdje će živa glazba i vrhunska vina garantirati dobar provod. I ove godine će taj dan prometovati autobus na relaciji Osijek-Zmajevac-Osijek, te na relaciji Beli Manastir-Karanac-Kneževi Vinogradi-Zmajevac. Cijena povratne karte je 30,00 kn. Kotizacija za Vinski maraton će ove godine biti 100,00 kn po osobi. Kao i svake godine maratonci će dobiti: redni broj, majicu, držač čaša s pečatom grada Zmajevca (iz 1841.godine), čašu, mapu sa označenim podrumima i 24 bona za 24 podruma. Zbog ograničenog broja sudionika na Vinskom maratonu primamo rezervacije na mail: vinskimaraton@gmail.com, pute naše nove web stranice: https://vinskibormaraton.jimdo.com

Program Vinskog maratona:

30. rujan subota
10:00-12:00  Predstavljanje  OŠ Zmajevac  (sajam, ples i igre kod Doma kulture)
11:00 – Početak etno sajma (Reformatski i Katolički surduk)
10:00-14:30  Prijava za Vinski maraton
12:30-13:30  Koncert puhačkog orkestra iz Šikloša kod Doma kulture
13:15  Povorka folklornih skupina od Mađarske kuće
13:45-14:45  Predstavljanje folklornih skupina
14:45 – Okupljanje kod Doma kulture
15:00-19:00  Vinski maraton
19:30 -  Proglašenje prva tri mjesta kod Vinoteke Baranyai Julia

20:00  Koncerti u Reformatskom i u Katoličkom surduku, zabava u podrumima

nedjelja, 20. kolovoza 2017.

Croatian Winemakers: Zajec Family Cellar in Zmajevac

The Zajec family are hospitable hosts and welcome any guests heartily
At a time when people emigrate from Croatia to Germany every day, it seems like a true sensation when someone decided to return from Germany to Croatia. This is exactly what 20-year-old Dahlia Zajec did, with an intention to run the family boutique winery.
The Zajec family cellar is located in the Zmajevac catholic surduk, several metres away from the Josić Winery restaurant. At the entrance is an interesting traffic sign warning visitors of what awaits them in the cellar.
Spouses Klara and Danijel Zajec bought and renovated this neglected space several years ago. Klara speaks of the motifs of this business venture:
“I am originally from Zmajevac and I always had the desire to return to Zmajevac and go into winemaking. Our business is tied to Germany, and we come to Zmajevac occasionally, but I am glad Dahlia decided to return on her own and run the family cellar. Since our family is stretched between Germany and Croatia, our wine story was something between a hobby and job, but in the past several years we have gained all the conditions to dedicate ourselves more seriously to winemaking and wine tourism.”
So far they are cultivating one hectare of vineyards and are oriented primarily on quality. They sell their wine in bulk in the cellar and in bottles as well. Their offer includes Graševina and a cuvee rose. The Graševina is drinkable, refreshing and flaunty. Rose is a semi-sweet wine with 11.5% alcohol, with an exceptional aroma. While this reportage was in the making, a group of wine tourists stumbled into their space in search of Traminer. However, when they tasted the excellent cuvee rose they quickly forgot the original motif of their arrival. Labels of bottles are characterised by an image of Red Marta. Although in folk tales she is remembered as a cruel ruler, the Zajec family was kind to her and presented her on the label as a sleeping girl. Danijel says they have amicable relations with the older wineries in the village, working closely with the Josić winery and using their know-how and the services of their oenologist.
“When we started in winemaking, we were completely new to this demanding business and naturally had to learn from others. We don’t have a tradition like the Gerštmajers who are in winemaking in Zmajevac for five generations, but we have strong will and energy. Usually in such situation start-up wineries hire an outside oenologist/consultant. I am glad we have a business cooperation with the Josić Winery, our first neighbours and whose vines are very close to our, in the same terroir. We recently cleared the old vineyard and planted a new one. In one section we experimented with some new varieties unknown to this area. These varieties were developed at agricultural institutes in Germany and are quite widespread there. Judging by everything Baranja has a better terroir and we hope these varieties will give better yield. I am originally from Banja Luka, currently living in Germany, but I must admit I feel best in Zmajevac. I fully embraced my wife’s idea of buying and restoring this space and am completely into it. Zmajevac is a village with great potential in the touristic sense and I feel it is justly named the wine capital of Baranja. Hence we are also developing a tourism story, trying to intertwine them. We have a tasting room that can fit a bus of visitors. We also rent rooms with rustic décor.”
The Zajec cellar is also known for wild parties organised here during Vinceška, Gator Fest, Wine Marathon or Martinje. When the official programme ends, everyone (including other winemakers) pours into the Zajec cellar, and the party with tambouritza players lasts until dawn. Dancing on tables, a few broken glasses in moments of wine ecstasy, unintentional spilling of wine in the overcrowded space and ruined clothing as a consequence…
“It is a wonderful sensation when someone spills wine over you, and instead of getting angry you laugh. The atmosphere is simply such that no one can hold a grudge against anyone!”
The same will take place during this year’s wine marathon on September 30, with the victory lap in the Zajec cellar.
It is not uncommon for celebrations to take place without a special reason. The Zajec family are hospitable hosts and welcome any guests heartily. Even our arranged conversation and reportage turned into a small party, with the pinnacle being when Dahlia sang sevdalinke songs; a dash of Bosnia in Pannonia! Although Zmajevac is a majority Hungarian village, there is an area known as “Little Bosnia.” One of the immigrants from Bosnia is also a family friend and godfather of the Zajec family, Jozo Cveran Mršić, who says he gets along great in a Hungarian village and quickly learned to speak Hungarian.
I hope she will be bold enough to sing to a bigger audience, at one of the festivities in the near future. Dahlia says of the reasons for her return to Zmajevac:
“When I compare life in Germany and Croatia, I must admit much more money can be made in Germany, but life in Croatia is more relaxed and interesting. And since I can choose, I choose Croatia, specifically Zmajevac! I want to advance our business and especially develop the tourism dimension of our family wine story. Considering the growing number of manifestations serving to brand Zmajevac as the wine capital of Baranja, and the increasing number of visitors, I believe we are heading in the right direction!”

subota, 19. kolovoza 2017.

NAJBOLJI BARANJSKI RESTORANI: DIDIN KONAK

    photo by Mario Jukić

Svi znaju da se u Baranji dobro jede, ali na kojim mjestima se jede najbolje? Cilj ove edicije reportaža je dati odgovor na to pitanje i uputiti gurmane i hedoniste na prave lokacije, na kojima će Baranju svojim nepcima upoznati u svojoj punoj gastronomskoj ljepoti i raskoši.

Kopačevo (mađ. Kopács) je selo desetak kilometara udaljeno od Osijeka i oko pet kilometara od općinskoga središta Bilja. Nalazi se izvan glavnih prometnica, na prvom odvojku baranjske turističke transverzale, te odiše mirom i spokojom. Idealno mjesto za nedjeljni obiteljski odmor ili za bijeg iz gradske vreve sa djevojkom ili ekipom. Romantičarski retro štih Kopačevu daje i javna rasvjeta u obliku kandelabera, kao i specifična pročelja starih kuća. U Kopačevu se nalazi i prijemni centar parka prirode Kopački rit.

    prijemni centar PP Kopački rit, photo by Mario Jukić

Upravo je Kopačevo cijelome parku prirode i dalo ime (a ne obratno). Rit (mađ. rét) znači poplavna livada, a kopács znači kopča! Nekada se većina stanovništva profesionalno bavila ribarstvom (alasi), a nakon zabrane tradicionalnog ribolova zbog zaštite područja i proglašenja parka prirode preorijentirali su se na povrtlarstvo, te je danas Kopačevo poznato po svojoj mljevenoj paprici. U uspomenu na ribarsku povijest sela, svake godine početkom rujna održavaju se Ribarski dani. To je manifestacija koja će se ove godine održati po dvadeseti put i tijekom koje kroz Kopačevo prođe nekoliko tisuća posjetitelja.

    Ribarski dani u Kopačevu 2016., photo by Pavo Nikolić/web zajednica Bilje

Sinergija ruralnog turizma, ekološke poljoprivrede i neposredne blizine Kopačkoga rita rezultirala je time da je Kopačevo danas jedno od rijetkih mjesta u istočnoj Hrvatskoj gdje se ljudi doseljavaju. Što se turističkih kapaciteta tiče treba izdvojiti „Vunicu“ – tradicijsku kuću građenu od slame i blata iz 1820. godine, zatim „Baranjsku eko drvenu kuću“, napravljenu od trupaca slavonskoga hrasta, pokrivenu trskom koja izgleda kao super luksuzna varijanta kolibe Grizzly Adamsa.

U Kopačevo postoji i „dvorište bake Katice“. Osnovna intencija projekta Dvorišta je popularizacija ruralnog turizma putem različitih tradicijskih i kulturnih programa s naglaskom na važnost očuvanja arhitektonske baštine baranjskih sela. Cilj je i urbano stanovništvo upoznati sa ruralnim stilom života. Tu su i apartmani „Kopačevo“ i OPG „Majnhem“, no najveći turistički objekt je bez premca Didin Konak.

    photo by Mario Jukić

Didin Konak smješten je u Kopačevu, tik uz ulaz u Park prirode Kopački rit.  Didin Konak nije samo restoran, već imanje ili posjed u punom smislu te riječi. Osim samoga restorana u ugostiteljsko – turističkom kompleksu nalaze se i apartmani uređeni u rustikalnom stilu, sjenice,  vinski podrum, pansion sa 25 soba, plastenik za uzgoj vlastitoga povrća. Plod je to vizije i ulaganja američkoga biznismena hrvatskih korijena Stevea Bubala.

Moji domaćini su bili voditelj imanja Viktor Tašić i specijalist za marketing i društvene mreže Manuel Magdić. Razgovor smo započeli uz graševinu „Matijević“ iz Suze. Ovo prezime je postalo sinonim za odličan kulen, ali i vina su podjednako dobra. Budući da je Baranja „majka vina“ vinska karta iznimno je bitna za svaki baranjski restoran. Stoga u ponudi još imaju i vina Belje koji su najveći proizvođač vina u cijeloj Hrvatskoj, vina vinarije Svijetli dvori iz Karanca, te  vina Mihalja Gerštmajera mlađeg. Osim baranjskih u ponudi imaju i srijemska vina Iločkih podruma, te orahovački Zeleni Silvanac.

-          Vina Gerštmajer su jedna posebna priča, riječ je o kasnijim berbama, što rezultira visokim postotkom šećera i alkohola i njih držimo isključivo u buteljama.

U razgovoru vezanom uz vina Gerštmajer dotaknuli smo se i nevjerovatno vitalnoga vinskoga veterana Mihalja Gerštmajera starijeg koji je nedavno u 88 godini života otvorio kušaonicu vina nazvavši je „Mišika čarda“. Viktor je odmah povukao paralelu sa idejnim začetnikom i vlasnikom imanja Didin konak.

-          Naš vlasnik, Steve Bubalo nedavno je napunio 86 godina i dalje razmišlja o budućnosti i o ulaganjima. Sukladno njegovoj viziji uskoro ćemo proširiti restoran i izgraditi bazen. Nedavno je ovdje bio desetak dana, i jedino što stoji kao prepreka ostvarenju njegovih poslovnih ambicija su birokratske zavrzlame, ali uz dovoljno vremena i strpljenja i to ćemo prebroditi. Steve je vizionar i on je potencijal ovdje vidio još prije dvadesetak godina, nakon reintegracije ovoga područja. Tada su ga ljudi gledali sa podozrenjem i podsmijehom. Međutim to ga nije obeshrabrilo, te je zajedno sa rođakom Šimunom Bubalom krenuo u ostvarivanje svoje vizije. Zbog toga što je u svojim promišljanjima nekoliko koraka ispred drugih i došao je u poziciju da bude vlasnik nekoliko kompanija i u konačnici da dio stečenoga kapitala može investirati i u ovu priču. U Dalmaciji posjeduje poljoprivrednu tvrtku „Vrana“ na vranskome jezeru sa 150 zaposlenih i uspješno se bavi ratarstvom i stočarstvom. Jadran je sinonim za hrvatski turizam, a Slavonija i Baranja za poljoprivredu. I svi već godinama ponavljaju priču koja nikada nije zaživjela o potrebi povezivanja „zelene“ i „plave“ Hrvatske, o tome kako bi se poljoprivredni proizvodi iz sjeverne, kontinentalne Hrvatske trebali plasirati na Jadranu. Steve preokreće uvriježenu paradigmu i u Dalmaciji razvija poljoprivredu, a u Baranji turizam. I to radi uspješno. Prije desetak godina dežurnim dušebrižnicima razvijanje turizma na rubu močvare gdje dominiraju komaraca se činilo suludim. Ljudi su mu često govorili da on radi ono što nitko drugi ne radi. On je samo lakonski odgovarao da mu je to i u cilju! Raditi ono što nitko drugi ne radi! I biti lider u svemu, nametati nove standarde i raditi kvalitativne iskorake, a ne kaskati za drugima.

photo by Mario Jukić

Današnji Didin Konak prije nepunih sedam godina bio je u derutnom i oronulom stanju poput mnoštva sličnih imanja u našim selima. Kuća je bila u takvom stanju da se u njoj nije moglo ni prespavati. U kratkom roku temeljito je renoviran. Kuća je postala restoran, a gospodarski objekti poput svinjaca i kokošinjaca postali su moderno opremljeni apartmani. Pansion je napravljen iz temelja na prostoru nekadašnje oranice. Izvorna ideja je bila da Didin Konak bude restoran zatvorenog tipa, za grupe uz prethodnu najavu.

photo by Mario Jukić

-          Tako smo i radili u startu. Potom su uređena tri apartmana, a svaki apartman može primiti šestero ljudi. I onda smo nakon nekog vremena došli u situaciju da smo bili stalno popunjeni i da smo morali odbijati goste! Interes posjetitelja je bio takav da je bilo opravdano ići u nova ulaganja i nove sadržaje. Na različitim forumima i panelima često je isticana činjenica da u Baranji ne postoji objekt koji može primiti autobus turista. Mi smo rekli, ok mi ćemo biti prvi i sagradili smo potpuno novi pansion. Mi nastojimo zaokružiti turističku priču. Osim restorana i smještajnih kapaciteta gostima nudimo i ostale popratne sadržaje poput mogućnosti najma bicikala. Imamo i vlastito dječje igralište. Zbog blizine Kopačkog rita mogu prvo navratiti na osvježenje kod nas, potom prošetati po Kopačkom ritu i opet se vratiti kod nas na objed. Ili gosti mogu kod nas ručati pa nakon rekreativne šetne po prirodi mogu se vratiti na desert. Također mogu  posuditi bicikl i provozati se po Panonskom putu mira, biciklističkoj stazi koja spaja Osijek i Sombor, a najvećim dijelom prolazi kroz Kopački rit. Kod nas se i oni gosti koji nisu na noćenju u pravilu zadržavaju po nekoliko sati. Dolaze nam cijele obitelji iz većih urbanih centara na vikend izlete. Mi im ovdje nudimo svojevrstan „urban getaway“ – a samo smo desetak kilometara udaljeni od makroregionalnog središta – Osijeka. Restoran smo „a la carte“, ali isto tako stalno imamo i organizirane grupe. Nerijetko se dogodi da nam jedan autobus gostiju dođe na ručak i popodnevni obilazak parka prirode, a potom odmah slijedeći dolazi na večeru i noćenje. U mogućnosti smo ugostiti istovremeno do 130 ljudi. Restoran je kapaciteta 60 ljudi, i svaka od dvije sjenice je kapaciteta četrdesetak ljudi. U turističko ugostiteljskom kompleksu Didin Konak sveukupno radi 14 ljudi. S proširenjem restorana i otvaranjem bazena u bliskoj budućnosti taj broj će se dodatno povećati

 
photo by Mario Jukić

Ubrzo nam je poslužen perkelt od soma. Perkelt je delicija karakteristična za baranjsku gastronomiju; domaće tijesto sa sirom i zaprženom slaninom se kombinira sa iskoštenim komadima ribe u gustome umaku u kojem dominira mljevena paprika. Po Viktorovim riječima Kopačevo ima najbolju papriku u Baranji. Ne znam da li bi se s time složili žitelji Vardarca i Luga, ali paprika iz Kopačeva je uistinu dobra, što je rezultiralo time da i perkelt od soma bude vrhunski. Sve pohvale za kuharicu Ilonku!

-          Paprika iz Kopačeva je „crveno zlato“. Otkupljujemo papriku od više malih proizvođača koji su fokusirani isključivo na vrhunsku kvalitetu, a ne na kvantitetu. Neki od njih su proizvodili isključivo za vlastite potrebe, a onda su poslije i osnovali OPG da bi mogli surađivati s nama.

    photo by Mario Jukić

Osim perkelta od soma od ostalih ribljih delicija koje imaju u ponudi treba izdvojiti različite vrste pohane i pržene riba, smuđa u pivskom tijestu, šarana u rašljama, te neizostavan fiš paprikaš. Od ostalih jela iz kotliča tu su čobanac, gulaš od divljači, te grah sa domaćom slaninom i kobasicom. U ponudi su i žablji kraci (u Kopačevu postoji i zanimljiv prometni znaka koji nam govori: Oprez, žabe na cesti!).

Ljubitelji mesa od divljali mogu uživati u odresku od vepra na šumarski način, a sve prave gurmane zadovoljiti će i odrezak kuće „Didin konak“ – puretina punjena šunkom i sirom. Didin konak misli i na vegetarijance te se oni mogu osladiti jelima poput sataraša, kukuruzne krupice sa kiselim vrhnjem i gljivama na žaru. Što se tiče deserata i tu prevladavaju rustikalne delicije poput štrudli od jabuka, bundeva, sira ili jagoda, domaćeg kompota od jagoda i cimeta, domaćih rezanaca s orasima i makom, palačinki sa svježim sirom zapečenih kiselim vrhnjem ili pak palačinki punjenih orasima, pekmezom, marmeladom. Upravo su nam palačinke bile poslužene za desert.

    photo by Mario Jukić

Nakon obilaska imanja razgovor smo nastavili u vinskome podrumu. Odličan bijeg od paklenih kolovoških vrućina. Vinski podrum priča je za sebe. U njemu se nalazi nekoliko stotina arhivskih butelja sa svih strana svijeta. Vinski podrum služi i kao kušaonica, a stare bačve su modificirane u stolove. U vinskome podrumu kušali smo cuvee Suza vallis i cabernet sauvignon Svijetli dvori. A kad se već pijucka vino valja nešto i prigristi. Domaćini su poslužili dvije ekstra bogate plate; na prvoj su dominirali čvarci od šarana, sa zapečenim kruhom, paštetom od ribe i svježim povrćem, a druga plata je bila u znaku suhomesnatih delicija poput kulena, šunke, kobasice, slanine. Sve upotpunjeno sa sirom, svježom rajčicom i paštetom od čvaraka. Prava rapsodija baranjskoga gastro obilja. Razgovor smo nastavili o perspektivama baranjskoga turizma.

-          Nedavno smo ugostili grupu Istrana koji se bave agroturizmom, prvenstveno iznajmljivanjem luksuznih vila. Njih je ovdje doveo Selimir Ognjenović, većinski vlasnik agencije Riva tours, najvećeg njemačkog touroperatora za Hrvatsku. Oni su u tu priču krenuli desetak godina prije Baranje što je i razumljivo s obzirom na to da su bili izuzeti od ratnih zbivanja. Oni su u tu priču krenuli upravo na Selimirov poticaj. Njihov put razvoja ruralnog turizma je puno jednostavniji no naš jer su turističkom valorizacijom unutrašnjosti samo zaokružili kompletnu turističku ponudu poluotoka koji je imao iznimno razvijenu zapadnu, te nešto u manjoj mjeri istočnu obalu. Njihova velika komparativna prednost je blizina velikih emitivnih tržišta poput Austrije ili sjeverne Italije. Neki od njih su mi sasvim otvoreno rekli da su u početku imali predrasude i bili skeptični prema Baranji kao turističkoj destinaciji. Na kraju su promijenili mišljenje za 180 stupnjeva i priznali da zapravo oni trebaju učiti i od Baranje, a ne samo obratno. Priznali su i da njihov uspjeh u velikoj mjeri ovisi o blizini velikih turističkih kompleksa i prirodnoj potrebi ljudi da tijekom godišnjeg odmora malo lutaju sa obale u unutrašnjost dok to u Baranji nije slučaj; ne nalazimo se u neposrednoj blizini velikih gradova niti na nekom važnom tranzitnom koridoru. Nasreću mi imamo i dosta stalnih  gostiju kojima nije problem automobilom doći iz Zagreba i provesti vikend u Kopačevu. Naša filozofija je daj gostu ono najbolje što imaš i nemoj misliti da je to skupo! Uvijek će biti gostiju koji će to znati cijeniti i koji će se zbog takvoga pristupa vraćati. Na neki način se treba diferencirati od konkurencije, a mi to činimo kvalitetom, a ne dumping cijenama! Nedavno smo imali jednu obitelj iz Zagreba koja obilazila lokacije na kojima je sniman film „Duh u Močvari“!

Što se lokacije tiče jedna prednosti ovog kompleksa je što se nalazi neposredno uz ulaz u Kopački rit. Iz Didinog konaka možete otići na drvenu šetnicu u Kopačkome ritu, a da ni ne prođete kroz prijemni centar!

-          Ovdje imate sav mogući komfor, a udaljeni smo svega petsto metara od divljine! Kada smo imali jednu grupu posjetitelja iz Los Angelesa na njihovo pitanje gdje je „rezervat“ ja sam pokazao rukom u pravcu rita i oni su ostali fascinirani blizinom i bilo im je nevjerojatno da ovakav kompleks postoji tako blizu zaštićenog prirodnog područja.

    photo by Gordan Trtanj/ #go2baranja 

Kopački rit je utočište brojnim rijetkim vrstama ptica, najveća unutarnja delta Dunava, jedinstvena močvara koja stalno mijenja svoj izgled zbog plavljenja i povlačenja vode. Međutim iako generira značajan broj posjetitelja (prošle godine ga je posjetilo 38 000 ljudi) to je ipak daleko masovnog turizma. Iako često postoji određeno nerazumijevanje između državnih institucija i privatne inicijative Viktor kaže da je ovdje potpuno drugačije.

-          Imamo odličnu suradnju sa parkom prirode Kopački rit. U zadnje vrijeme su značajno podigli kvalitetu svoje ponude i usluge. Uz multimedijalnu dvoranu, suvenirnicu, caffe bar „Lopoč“, šetnicu i turistički vlakić i brodić imaju infrastrukturu na nivou  što i nama ide u prilog jer gledamo na cijelo Kopačevo ili u širem smislu cijelu Baranju kao na jednu destinaciju.  Posjetitelji prvo trebaju doći do sela, prolaskom kroz selo indivudualno ili u pratnji turističkoga vodiča upoznati se sa tradicionalnom arhitekturom i osjetiti „duh sela“, potom doći u naš restoran, upoznati se sa tradicionalnom, ambijentalnom enogastronomijom, pa potom otići u prijemni centar parka prirode i tamo se upoznati sa specifičnom prirodnom baštinom ovoga područja i tako dobivamo jednu zaokruženu priču! A možda je ipak bolje da se zarotiraju druga i treća kontrolna točka i da prvo posjete park prirode, a tek onda da dođu u Didin konak, jer nakon degustacije ovih finih baranjskih vina dosta njih više nema volje za obilazak prirodnih znamenitosti.

Kroz smijeh govori Viktor. A potom da bi ilustrirao svoju misao o potrebi koordinacije i umrežavanja različitih dionika turističke ponude prepričava prošlogodišnje iskustvo sa švicarskim cikloturistima. I Kopačevo se nalazi na europskom biciklističkome koridoru Eurovelo 6 koji ide od Atlantskoga oceana do Crnoga mora i kroz Hrvatsku prolazi u dužini od 151 kilometra te je tijekom ljetnih mjeseci ovdje dosta velika fluktuacija turista na biciklima.

-          Imali smo grupu od šest cikloturista iz Švicarske koji su ovdje bili na noćenju i bili su zadovoljni i smještajem i hranom i ambijentom i turama. Međutim izgrdili su nas zbog nedostatka putokaza, nedovoljno informacija, nepostojanja jedinstvene mobilne aplikacije gdje bi bile objedinjene sve informacije na nekoliko svjetskih jezika. Iako ne snosimo odgovornost za to bili smo prvi na udaru pa smo mi bili ti koji smo primili njihove kritike. Iako to nije ugodno slušati kritike su konstruktivne, te se nadam da će u bliskoj budućnosti zajedničkim radom svih dionika turističke ponude uz koordinaciju turističkih zajednica ovakve manjkavosti biti otklonjene.

Didin konak nedavno je dobio i nagradu Suncokret ruralnog turizma Hrvatske. Dobili su zlatnu povelju u kategoriji tradicijska ruralna gastronomija. Baš u trenutku kada smo vodili ovaj razgovor Viktoru su javili da su ušli u finale, među dvadeset najboljih subjekata u natječaju Hrvatske gospodarske komore Turistički cvijet – Kvaliteta za Hrvatsku, u sklopu kojeg se dodjeljuju priznanja najboljim gospodarskim subjektima u različitim kategorijama u turističkom sektoru. O planovima za budućnost Viktor kaže:

-          Prvog rujna instalirati ćemo saune i jacuzzi u pansion. Po tome ćemo opet biti prvi u Baranji. Nadam se ne i jedini. Uvijek to ide tako kada netko napravi neki kvalitativni iskorak ubrzo to postaje i standard. Nakon proširenja  vinski podrum ćemo integrirati u restoran. Vanjski bazen će biti prava stvar. Bit će obložen staklenim stijenkama tako da se može koristiti i ljeti i zimi. Neće biti riječ o malom bazenu, već o pravome bazenu minimalnih dimenzija 10 x 5 m.

četvrtak, 17. kolovoza 2017.

OBITELJSKI PODRUM ZAJEC


Danas kada ljudi svakodnevno emigriraju u Njemačku čini se kao prava senzacija kada se netko odluči iz Njemačke vratiti  u Hrvatsku. Upravo to napravila je dvadesetogodišnja Dahlia Zajec, s motivom da vodi obiteljsku boutique vinariju.
 
Obiteljski podrum Zajec smješten je u zmajevačkom katoličkom surduku. Nekoliko je metara udaljen od restorana vinarije Josić. Na ulazu u gator nalazi se zanimljiv prometni znak koji posjetitelje upozorava što ih očekuje u podrumu.


Supružnici Klara i Danijel Zajec prije nekoliko godina kupili su i obnovili zapušteni gator. O motivima ovoga poslovnog pothvata Klara kaže:
 
-       Ja sam porijeklom iz Zmajevca i oduvijek sam imala želju vratiti se u Zmajevac i baviti se vinarstvom. Poslovno smo vezani uz Njemačku, te u Zmajevac dolazimo povremeno, ali drago mi je da je Dahlia odlučila samoinicijativno se vratiti u Hrvatsku i voditi obiteljski podrum. Zbog toga što smo obiteljski rastrgani između Njemačke i Hrvatske ova naša vinska priča je dosad bila nešto između hobija i posla, ali kroz ovih nekoliko godina stekli smo sve uvjete da se ozbiljnije posvetimo vinarstvu i vinskom turizmu.
 

Zasad obrađuju jedan hektar vinograda i orijentirani su prvenstveno na kvalitetu. Vino prodaju u rinfuzi, izravno u podrumu, te u buteljama. U ponudi imaju graševinu i cuvee rose. Graševina je pitka, osvježavajuća i lepršava. Rose je poluslatko vino sa 11.5% alkohola i odlikuje ga iznimna aroma. Baš u trenutku kada je nastajala ova reportaža u njihov gator se zaletjela jedna grupica vinskih turista u potrazi za tramincem. Međutim kada su kušali izvrstan cuvee rose ubrzo su zaboravili na prvotni motiv svoga dolaska. Etikete butelja karakterizira motiv Crvene Marte. Iako je u pučkoj predaji ostala upamćena kao okrutna vladarica, Zaječevi su prema njoj bili blagi te su je na etiketi prikazali kao usnulu djevojku. Danijel govori da su uspostavili partnerske odnose sa starijim vinarijama u selu, te da usko surađuju sa vinarijom Josić i koriste njihov know how i usluge njihovog enologa.
 
-       Kada smo se počeli baviti vinarstvom, bili smo u potpunosti novi u tome zahtjevnome poslu i naravno morali smo učiti od drugih. Nemamo tradiciju poput Gerštmajerovih koji se već petu generaciju bave vinarstvom u Zmajevcu, ali imamo veliku volju i energiju.  Obično u takvim situacijama „start up“ vinarije angažiraju vanjskog stručnog suradnika – enologa / konzultanta. Meni je drago što smo uspostavili poslovnu suradnju sa vinarijom Josić koja je u neposrednom susjedstvu i čiji su nasadi vinove loze vrlo blizu naših, na istome terroiru. Nedavno smo iskrčili stari vinograd i zasadili novi. Na jednom dijelu eksperimentalno smo zasadili i neke nove sorte vinove loze kakve još nitko nema na ovom području. Te sorte su razvijane na poljoprivrednim institutima u Njemačkoj i tamo su dosta raširene. Po svemu sudeći Baranja ima bolji terroir te se nadamo da će te sorte dati još bolji plod na ovom podneblju. Ja sam porijeklom iz Banja Luke, trenutno živim u Njemačkoj, ali moram priznati da se najbolje osjećam u Zmajevcu. Supruginu ideju o kupovini i restauraciji gatora zdušno sam prihvatio i maksimalno se posvetio tome. Zmajevac je selo koje ima veliki potencijal i u turističkom smislu i mislim da ga se sasvim opravdano naziva vinskom prijestolnicom Baranje. Stoga i mi osim vinske razvijamo i turističku priču, odnosno nastojimo ih ispreplesti. Imamo kušaonicu koja komotno može primiti autobus posjetitelja. Također iznajmljujemo i sobe uređene u rustikalnom stilu.
 
Podrum Zajec poznat je i po ludim zabavama koje se ovdje organiziraju povodom Vinceške, Gator festa, Vinskoga maratona ili Martinja. Kada završi službeni dio programa svi (uključujući i ostale vinare) se sliju u gator Zaječevih, a fešta uz tamburaše potraje do zore. Ples na stolovima, pokoja razbijena čaša u trenucima vinske ekstaze, uzajamno nenamjerno polijevanje vinom u pretijesnom gatoru i kao posljedica toga pokoji upropašteni odjevni predmet...
 
Divan je osjećaj kada Vas netko zalije vinom, a vi umjesto da se naljutite samo se nasmijete na to. Atmosfera je jednostavno takva da nitko nikome nema snage ništa zamjeriti! Tako će biti i povodom ovogodišnjeg vinskog maratona koji se održava 30. rujna, a kod Zaječevih se trči počasni krug. Nerijetko se kod njih fešte zalome i bez nekog određenog povoda. 
 
Zaječevi su susretljivi domaćini i svakoga gosta spremno i srdačno dočekuju. I dogovoreni razgovor koji je rezultirao ovom reportažom na kraju se pretvorio u malu fešticu, a vrhunac je bio kada je Dahlia zapjevala sevdalinke; dašak Bosne u Panoniji! Inače, iako je Zmajevac koji se izvorno zove Vörösmart naseljen pretežito Mađarima ima jedan kvart koji se zove „Mala Bosna“. Jedan od doseljenika iz Bosne je i obiteljski prijatelj i kum Zaječevih Jozo Cveran Mršić koji kaže da se odlično snašao u mađarskome selu i vrlo brzo i naučio pričati mađarski jezik.
 
Nadam se da će se Dahlia jednom odvažiti i zapjevati i pred širim auditorijem, na nekoj od fešta koje će organizirati u bliskoj budućnosti. O razlozima svoga povratka u Zmajevac Dahlia kaže:

-        Kada uspoređujem život u Njemačkoj i Hrvatskoj moram priznati da se u Njemačkoj definitivno može puno više zaraditi, ali da je život u Hrvatskoj opušteniji i zanimljiviji. I stoga kada već mogu birati, biram Hrvatsku, konkretnije Zmajevac! Želim dodatno unaprijediti poslovanje i posebice razvijati turističku dimenziju naše obiteljske vinske priče. S obzirom na sve veći broj manifestacija koji služe tome da se Zmajevac isprofilira i brendira kao vinska prijestolnica Baranje, te posljedično na sve veći broj posjetitelja  mislim da smo na dobrom putu!