ponedjeljak, 25. rujna 2017.

GASTRO FESTIVAL GUSTI DI FRONTIERA - KAKO SU OKUSI GRANICE POSTALI OKUSI SVIJETA

written by Mario Jukić
photo   by Bojan Lajić

Talijanska autonomna regija Furlanija – Julijska krajina (tal. Friuli Venezia Giulia, furlanski  Friûl-Vignesie Julie) smještena je na krajnjem sjeveroistoku Italije. Multikulturna, multijezična  i multietnična regija u kojoj se miješaju alpska, kontinentalna i jadranska klima, romanski, slavenski i germanski etnički elementi, talijanski, furlanski, slovenski i njemački jezik, srednjoeuropski i mediteranski kulturni utjecaji. Furlanski jezik spada u obitelj retoromanskih jezika, prilično se razlikuje od talijanskog standardnoga jezika i njime se danas služi otprilike polovica stanovnika regije. U srednjem vijeku postojala je i furlanska država Patrie dal Friûl. U etničkome smislu danas su Furlanci gotovo u potpunosti talijanizirani, ali još uvijek više od pola milijuna ljudi govori furlanski jezik.


Ova regija njeguje prijateljske odnose sa Osječko baranjskom i Vukovarsko srijemskom županijom u Hrvatskoj i Autonomnom pokrajinom Vojvodinom u Srbiji.

Regija se sastoji se od četiri pokrajine: Udina, Pordenonea u Furlaniji i Trsta i Gorizije koji se nalaze u Julijskoj krajini. Udine su povijesno glavni grad Furlanije koja obuhvaća 90% teritorija, dok Julijska krajina obuhvaća 10% teritorija autonomne regije, a Trst je glavni grad cijele regije. Termin Julijska Krajina obuhvaća područje Trsta, slovenskoga primorja, Istre i dijelove Kvarnera,  nastao je 1863. godine i osmislio ga je u nacional romantičarskome zanosu talijanski etnolingvist Graziado Ascoli.


Za vrijeme Austro – Ugarske monarhije ovo područje se nazivalo Austrijsko primorje ( njem. Österreichisches Küstenland). Nakon raspada K.u.K. monarhije ovo područje pripada kraljevini Italiji, a nakon drugoga svjetskoga rata područje se dijeli između Italije i jugoslavenskih republika Slovenije i Hrvatske, a međudržavni granični sporovi na ovome području riješeni su tek 1954. godine okončanjem tršćanske krize. Danas se Austrija, Italija, Slovenija i Hrvatska nalaze u Europskoj Uniji, te su pokrenuti brojni programi prekogranične suradnje kojima se obnavljaju i njeguju nekoć prisilno prekinute veze.

Slični procesi kao i u alpsko – mediteranskome prostoru su se događali i panonskome prstoru srednjeg Podunavlja. Raspadom Austrougarske monarhije i potpisivanjem trianonskoga mirovnoga ugovora Vojvodina i Slavonija postaju dijelom Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a jedna trećina nekadašnjeg ugarskoga dijela monarhije postaje Kraljevina Mađarska. Povijesne regije Baranja i Bačka se dijeli na hrvatski i mađarski, odnosno mađarski i srbijanski dio. Disolucijom jugoslavenske federacije socijalističkih republika Hrvatska i Srbija postaju samostalne države. Danas se Hrvatska i Mađarska nalaze u Europskoj uniji, a Srbija je u procesu pristupanja.  U sklopu pred pristupnih  programa međugranične suradnje INTERREG između Srbije i Hrvatske pokrenut je projekt CENTRAL DANUBE TOUR kojemu je cilj osmisliti jedinstvenu turističku ponudu srednjeg Podunavlja. 

Projekt provodi Regionalna razvojna agencija Slavonije i Baranje zajedno sa partnerima iz Hrvatske i Srbije. Posjet regiji Friuli Venezia Giulia prvo je studijsko putovanje u sklopu projekta, a cilj putovanja je upoznati talijanski know how i u perspektivi prenijeti ga na naš domicilni ambijent. Ovo putovanje okupilo je šaroliko društvo koje čine zaposlenici razvojnih agencija, konzultanti, turistički vodiči i vlasnici turističkih agencija, zaposlenici u turističkim zajednicama, djelatnici jedinica lokalne i regionalne samouprave, turistički i gastro novinari, vlasnici restorana, voditelji marketinga i turizma u velikim vinarskim kompanijama, voditelji vinoteka itd.

Furlanija – Julijska krajina krije brojne kulturne, gastronomske i enološke bisere, stoga krenimo redom.


Casa di Contadinanza restoran je smješten u kompleksu dvorca u Udinama. U vlasništvu je tvrke Gastronomica Friulana di Andrea & Marco Cechinni koja osim ovoga objekta upravlja sa još desetak vinskih barova. Naš domaćin bio je vlasnik brenda Andrea Cechinni. 

Casa di Contadinanza zanimljiva sinergija prezentacije lokalne povijesti, kulture, enologije i gastronomije. Izgradnja dvorca započela je prije točno petsto godina i potrajala je točno pedeset godina.


Posjetili smo i vinariju i muzej vina Pittaro koja je smještena u dvadesetak kilometara udaljenom gradiću Codriopo. Objekt vinarije i muzeja je okružen nepreglednim vinogradima na ravničarskome, pješčanome tlu. Najraširenija je vinska sorta Friulano poznata i kao Sauvignonasse i sauvignon vert koje je do prije desetak godina bilo poznato kao furlanski tokajac ( tal. Tocai Friulano). Presudom Europskoga suda u Luxembourgu 2007. godine Talijanima je zabranjeno za označavanje ovoga vina koristiti pridjev „tokajski“.


Inače, furlanski tokajac nema nikakve veze sa mađarskim osim u nazivu. Tokajac sa južnog područja Tokay – hegyalja pravi se od plemenitom plijesni prožetih bobica sorte furmint (šipon/moslavac).  Pinot sivi (tal. pinot grigio) koji se također uzgaja u Furlaniji u Francuskoj je poznat pod imenom alzaški tokajac ( fran. tokay d'Alsace). Osim sa Italijom i Francuskom Mađarska vodi ili je vodila sporove sa još četiri države zbog zaštite imena Tokajca (Slovačka, Australija, Srbija, Slovenija). Od drugih bijelih sorti u ponudi imaju chardonnay, sauvignon, mirisni traminac, manzoni, sauvignon blanc i muškat. Od crnih sorti uzgajaju merlot, refosco, cabernet franc, cabernet sauvignon. Agresto je kupaža merlota, cabernet sauvignona i cabernet franca.


Na području regije Friuli Venezia Giulia nalazi se šest vinskih zona sa oznakom porijekla (DOC - Denominazione di Origine Controllata). Najveća zona je Friuli – Grave. Grave znači šljunak ili aluvijalnu akumulaciju. DOC Friuli Isonzo se nalazi u ravničarskom dijelu provincije Gorizia, a nazvan je po istoimenoj rijeci (slo. Soča). Upravo na rijeci Soči vodile su se neke od najkrvavijih bitaka prvoga svjetskoga rata, a na sočanskome frontu vođeno je ukupno dvanaest bitaka između Austro Ugarske monarhije i kraljevine Italije. 



Nakon stotinjak godina uklonjeni su granični prijelazi između Slovenije i Italije, te je ponovno riječ o jedinstvenome gospodarskom području. U furlanskom dijelu regije tu su još DOC Friuli Latisana (Latisana je grad na rijeci Tagliamento), DOC Friuli Aquileia nazvan je po istoimenom gradiću na rijeci Atisone, nekoć je bilo sjedište istoimene patrijaršije iz koje su pokrštavani i Hrvati. DOC Friuli Annia. Ime Annia dolazi od stare rimske ceste koja je spajala Akvileju sa Jadranom. Ovo vinogorje obuhvaća priobalne nasade duž Luganskog zaljeva koje karakterizira poseban terroir. DOC Carso ( slo. Kras) i DOC Collio (slo. Brda) nalaze se u Julijskoj Krajini.


San Daniele del Friuli gradić je smješten dvadesetak kilometara zapadno od Udina. U njemu se nalazi pršutana Testa & Molinaro. Ova pršutana nastala je 1941. godine udruživanjem dviju obiteljskih tvrtki. Troškovi certificiranja pršuta iznose 2 € pripadaju konzorciju za promociju pršuta. S obzirom na tri milijuna proizvedenih pršuta s oznakom izvornosti riječ je o respektabilnim sredstvima. Pršut sa oznakom San Daniele može bit napravljen isključivo na području ove komune zato što se tu prožimaju alpski i mediteranski klimatski elementi stvarajući specifične mikroklimatske uvjete. 

U blizini se nalazi i rijeka Tagliamento, kako domaćini kažu jedna od rijetkih europskih rijeka koja je zadržala svoj prirodni tok. Odmah sam povukao paralelu sa rijekom Dravom koja je jedna od rijetkih očuvanih nizinskih rijeka u Europi. Izvire u Alpama, na planinskome prijevoju Maurio ( tal. Passo della Mauria), a nakon 170 kilometara toka ulijeva se u Venecijanski zaljev. Zgradu ove pršutane karakteriziraju iznimno veliki prozori koji se otvaraju kako bi se omogućilo nesmetano strujanje zraka.



Nakon toga posjetili smo Goriziu (slo. Gorica) i gastronomski festival Gusti di frontiera (ukusi granice). Gorizia je pogranični talijanski grad sa značajnom slovenskom manjinom, nakon pripajanja zone A talijanskoj republici 1954. grad biva fizički podijeljen na talijanski (Gorizia) i slovenski dio (Nova Gorica). Iz ovih povijesnih činjenica može se rastumačiti zašto se ovaj gastro festival naziva Ukusi granice. 



Ovaj festival traje četiri dana, ima 350 izlagača (za sudjelovanje je apliciralo preko 950 izlagača, ali zbog ograničenosti prostora njih dvije trećine je odbijeno) i posjeti ga više od 700.000 ljudi. Ima 23 tematske jedinice. Svaka gastronomska tematska cjelina ima svoj trg ili ulicu, a predstavlja jednu regiju, državu ili kontinent. Posebno su predstavljeni grad Gorizia,  Karnija (tal. Carnia) kao podregija Furlanije, zatim sama Furlanija. Gornji Jadran (tal. alto adriatico) i Italija u globalu imaju također posebne tematske jedinice. 



Ostale tematske jedinice su Slovenija, Austrija, Francuska, središnja Europa, sjeverna Europa, Balkan, Orijent, Amerika, Rusija i Azija, itd. Na ovogodišnjem festivalu koji se organizira pod mottom Tutti i sapori del Mondo (Svi okusi svijeta) su zastupljene 44 države. Ove godine Gusti di frontiera održavaju se po četrnaesti put, a prvo izdanje festivala obuhvaćalo je samo gastronomiju susjednih regija Italije, Austrije i Slovenije. 



Prvo izdanje festivala održano je 2004. godine kada je Slovenija ušla u Europsku Uniju. Nakon prve četiri godine festivalu se priključuju i ostale države sa tendencijom stalnoga širenja. Regionalne vlasti tijekom festivala subvencioniraju 47 željezničkih linija, no financijski benefiti za cijelu regiju znatno su veće od iznosa subvencija. Značajna sredstva se ulažu i u promociju festivala izvan regije. Za vrijeme festivala kulturni sadržaji poput obilazaka muzeja su besplatni. Na taj način kultura, gastronomija i enologija spajaju se u jedinstven turistički proizvod.



Casa Zoran zove se mjesto u kojemu smo ručali prije samoga obilaska festivala i predstavlja uspješan primjer revitalizacije zapuštenih urbanih prostora tijekom većih manifestacija. Dobrodišlicu nam je zaželio gradonačelnik Gorizije Rodolfo Ziberna istaknuvši da je festival Gusti di frontiera njihov način turističke valorizacije ambijentalne povijesti, kulture i gastronomije, poručivši nam da ako želimo sličan festival napraviti u ambijentu Panonije i Podunavlja jedini uvjeti koji moramo ispuniti je pozvati organizatore „Okusa granice“ u uzvratni posjet.

Bilo bi sjajno kada bi se u prostoru srednjega Podunavlja mogao organizirati sličan festival. Slavonija & Baranja, Vojvodina i južni dio Mađarske baštine zajedničku povijest i sličnu gastronomiju. Kao možebitne jezgre jednoga takvoga festivala valja navesti inicijative poput manifestacije„Baranjski doručak“ koji je organizirana u sklopu Dunav art festivala u prijemnome centru Parka prirode Kopački rit, a koja je na jednome mjestu prezentirala ponudu ponajboljih baranjskih restorana ili festivala „Okusi Vojvodine“ koji se održava 30. rujna i 1. listopada koji će na jednome mjestu prezentirati više od sto tipičnih vojvođanskih jela. 

Zašto ovakve festivale ne objediniti u jedinstvenu manifestaciju koja sa paralelno održava na više lokacija u dvije (ili tri) susjedne države. Sinergijom bi se stvorile pretpostavke da ovi gastro eventi nadrastu lokalne okvire i privuku značajnije količine stranih turista.

Subota je bila rezervirana za posjet vinarije Gradis’ciutta vlasnika Roberta Prinčića koja je smještena u mjestu Giasbana (slo. Jazbine) u vinogorju Collio (slo. Brda). Na ovome području čest je slučaj da se jedan dio vinograda nalazi u Italiji, a drugi u Sloveniji. Ime Gradis’ciutta je posvećeno staroj obiteljskoj tradiciji proizvodnje vina u vinogorju Collio i predstavlja ime zaseoka na brežuljku koji administrativno pripada gradu San Floriano del Collio



Nekada se na latinskome jeziku ovo područje nazivali Monsvini (vinsko brdo), a na tome području je Robertov djed Franz Prinčić posadio svoje prve vinograde. Danas slovenski i talijanski vinari, Collio i Brda zajedno rade na promociji destinacije, a pokrenuli su i projekt Vino della pace (vino mira), proizvodnju vinu od grožđa s obje strane granice. 

Partneri na ovome projektu Robert Prinčić i Matjaž Četrtić do prije nekoliko godina nisu se uopće poznavali, iako žive na svega četiri kilometra udaljenosti i da ih nije dijelila državna granica vjerovatno bi išli zajedno u istu osnovnu školu, a upoznali su se na edukaciji vezanoj uz marketing vinskoga turizma. Vino je proizvedeno od autohtone sorte rebula, a nazvano je Sinefinis.



Ovo studijsko putovanje zaključili smo objedom u četiri slijeda u restoranu vinarije Angoris. Sjajan primjer talijanske gastronomije i njenog sljubljivanja sa lokalnim vinima.

Opći je zaključak da naša gastronomija i enologija u kvalitativnom smislu nimalo ne zaostaje za talijanskom, ali da su Talijani majstori prezentacije i tržišne valorizacije lokalne enogastronomije i da još štošta možemo i trebamo (naučiti) od njih.




ponedjeljak, 18. rujna 2017.

FOOD BLOGGERS BATTLE U HOKUS OKUSU - ČAROLIJI OKUSA


17. rujna s početkom u 12.00 u osječkom HOKUS OKUSU – čaroliji okusa održala se bitka gastro bloggera.

Andrea Krivak – Geeketa, Ivan Dumančić Dumba i Igor – moderna kuhinja natjecali su se u tome tko će pripremiti ukusniju deliciju. Svaki natjecatelja je pripremao hranu prema svom receptu. Prilikom pripreme hrane food bloggeri su imali priliku koristiti sve namirnice, začine i dodatke koje koristi Hokus Okus kod pripreme svoje hrane. Kako bi začinili cijelu priču Kristijan i Josip Glibo omogućili su natjecateljima da dodatno odaberu par namirnica koje inače nisu u ponudi Hokus Okusa.

Andrea Krivak (Geeketa – byte with style) za sebe kaže:

-     Pozdrav ljudi, ja sam Geeketa… a geek for food and so much more... Svestrana duša zaljubljena u kulinarstvo, nutricionistički pristup hrani i prirodu u kojoj nalazim svoj mir. Uvijek u potrazi za novim znanjima, iskustvima, dobrim knjigama i izvorima informacija. Volim kuhati, volim jesti i volim znati što jedem… Pišem najčešće o prehrani i recepte, degustiram hranu i preporučujem što isprobati. Autorica sam kolumne: „Andreina špajza“ na portalu Osijek 031, najčitanijem osječkom portalu http://www.osijek031.com/osijek.php?topic_id=64061, certificirani sam nutricionist i aktivni član sportskog kluba Martial Arts Osijek, moje video recepte možete pratiti na portalu gastro.24sata.hr, a imam i svoj youtube kanal. Naravno, imam i svoj blog http://www.geeketa.co/.

          photo by Ivan Fiala

Geeketa je pripremila predjelo Falafele u tortilji. Uz to je servirala i prženi čips zajedno sa pikantnim umakom i umakom od avokada.

-        Pozdrav svima, ja sam Igor i moja strast je ljubav prema hrani i kuhanje. Možete me pratiti putem fb stranice https://www.facebook.com/ModernaKuhinja/?fref=mentions ili putem mojeg bloga http://fashionable-food-on-my-way.blogspot.hr/. Na blogu ćete pronaći mnoštvo različitih domaćih i tradicionalnih recepata s daškom modernoga štiha. Za mene je kulinarstvo, kao i slastičarstvo posebna vrsta umjetnosti. Većinu recepata, što slanih, što slatkih radim dosta intuitivno i po osjećaju, a kad kuham i pečem ne razmišljam previše već sve kao cjelinu proživljavam duboko i iskreno pa stoga neke stvari ne mogu prenijeti na blog u pisanom obliku, ne baš svaki detalj i svako zrno začina i mirodija.

          photo by Ivan Fiala

Igor je pripremio desert - slatke tacose punjene pirjanim jabukama i karamelom.
    
Ivan Dumančić Dumba – Dumbina kuhinja o sebi kaže:

-     Kako bi što bolje upoznali mene, moje navike, saznali poneki „free tip“ o kuhanju, gastronomiji, i svemu ostalome vezano uz uživanje u hrani i onome što ide uz to predlažem da posjetite i detaljno proučite moju facebook stranicu – Dumbina kuhinja https://www.facebook.com/dumbinakuhinja/?fref=ts. To je mjesto na kojem ćete naći slike mojih jela, savjete, kao i svojevrsne recenzije mjesta na kojima sam bio i gdje se može pojesti nešto kvalitetno. Kuhanje je ono što me opušta, ispunjava, čini sretnim te omogućuje da nakratko pobjegnem od svakodnevnih problema. Bilo da kuham svakodnevna jela za svoju obitelj, složenije večere ili jela za veće ekipe uvijek dajem 100% od sebe i to radim s velikim zadovoljstvom. Nadam se da će te na mojim stranicama naći ponešto za sebe, iskoristiti neki savjet, dobiti ideju ili želju da nešto dobro i kvalitetno pojedete ili pak da se uhvatite posla i skuhate nešto svojim prijateljima ili ukućanima.

    photo by Ivan Fiala

Dumba je pripremio glavno jelo - rib eye steak sandwich, i za pripremu jela koristio je umak koji je sam pripremio.

Publika je glasovanjem delicije Andreje Krivak Geekete ocijenila najboljim, a Igor i Dumba su bili vrlo blizu.


Na eventu bloggers food battle premijerno je predstavljeno i pivo kuće HOKUS OKUS black ale koje je će biti dio standardne ponude. Hokus okus započeo je kooperaciju sa mikropivovarom Black Hat iz Đakova. Oni su lansirali jednu liniju crnog indian pale alea specijalno za Hokus okus. Black ale je tamno ale pivo izrazito naglašene citrusne arome. Napravljeno je od tri vrste ječmenog slada i tri vrste hmelja bez dodavanja konzervansa, aditiva, umjetnih boja. Svi koraci u proizvodnji ovog piva odrađuju se ručno u mikropivovari Black Hat u Đakovu. Osim ovoga piva Black hat još proizvodi i blond ale, pivo zlatno žute boje, slatkastoga okusa i voćne arome. Voda, ječmeni slad, hmelj i kvasac četiri su sastojka ovog prvog đakovačkog craft piva. Pivo nema konzervasa, aditiva, niti umjetnih boja, nije filtrirano, stoga se na dnu boce može očekivati talog pivskoga kvasca koji je bogat izvor vitamina B.

    photo by Ivan Fiala

nedjelja, 17. rujna 2017.

LJUTOTEKA VINKOVCI – NOVA LINIJA LJUTIH CHILI UMAKA I AJVARA


Slavonija & Baranja, u gastronomskom smislu najljuća hrvatska regija nakon odlične linije ljutih proizvoda SLAVONSKA KRV koja je pokrenuta prošle godine u Osijeku ima novog konja za utrku. LJUTOTEKA je smještena u Vinkovcima, na adresi Duga ulica 27, a njen tim čine Dragutin Crepić, te Zvonko i Dinka Ištvan. Za dizajn web stranica zadužen je Božidar Bajutti, a Robert Robija Pfaff je zadužen za degustacije novih proizvoda.


U ponudi imaju KIM HABANERO (kim, habanero, luk, mrkva, rajčica, med, sol, jabučni ocat), ĐUMBIR HABANERO (đumbir, habanero, luk, rajčica, senf, smeđi šećer, aceto balsamico, začini), ESTRAGON FATALII (estragon, fatalii, jabuka, luk, češnjak, zelena rajčica, sol, jabučni ocat, začini). Najljući uradak im je LJUTIKA 7 – POT BHUT JOLOKIA (7 pot, bhut jolokia, pečena paprika, rajčica, češnjak, sol, jabučni ocat, smeđi šećer, začini).



Habanero papričice (lat. capsicum chinense) spadaju u kategoriju ljućih. U prosjeku su ljute 250.000 scovilla. Podrijetlom je sa Kube. Fatalii papričica porijeklom je iz središnje Afrike. Prosječna ljutina im je 200.000 scovilla. 7 pot porijeklom je sa Trinidada i jedna je od najljućih paprika na svijetu. Bhut Jolokia podrijetlom je iz indijske provincije Assam, a njen intenzitet ljutine je oko milijun scovilla.

U ponudi imaju i dvije vrste ajvara: uprženi ljuti i uprženi extra ljuti. Riječ ajvar turska je gastronomska ostavština na Balkanu (tur. hayvar – posoljena ikra). Pravi se od ljute i slatke paprike te patlidžana.


Sve informacije o tvrtci LJUTOTEKA možete pronaći na njihovoj web stranici www.ljutoteka.com. Osim toga koji proizvode se nude, kako naručiti i koji su uvjeti kupovine na njihovoj web stranici možete saznati pregršt drugih korisnih informacija. Primjerice možete saznati osnove uzgoja ljutih papričica, a možete pročitati i to kako su chilli papričice suprotno uvriježenom mišljenju (ili bolje rečeno predrasudama) da su one opasne, zapravo korisne za zdravlje.

Chilli papričice imaju više vitamina C nego ijedna druga vrsta voća i povrća. Kapsaicin osim ljutine daje papričicama i neka ljekovita svojstva. Poboljšava probavu i pospješuje mršavljenje, sprječava čir na želucu i poboljšava zdravlje kardiovaskularnog sustava.  Kapsaicin ima primjenu i u medicini, i to u raznim protuupalnim kremama. Kapsaicin smanjuje bol izazvanu psorijazom, artritisom i dijabetičkom neuropatijom. 

petak, 15. rujna 2017.

NAJBOLJI BARANJSKI RESTORANI: Citadela

    photo by Romulić & Stojčić

Svi znaju da se u Baranji dobro jede, ali na kojim mjestima se jede najbolje? Cilj ove edicije reportaža je dati odgovor na to pitanje i uputiti gurmane i hedoniste na prave lokacije, na kojima će Baranju svojim nepcima upoznati u svojoj punoj gastronomskoj ljepoti i raskoši.

Restoran Citadela je baranjski restoran s najdužom tradicijom, uskoro će proslaviti 40 godina rada. Njihov motto je „40 godina duga gastronomska tradicija koja se nastavlja. Objekt je to u kome se mogu organizirati i velike svečanosti. Sastoji se od restoranske sale, zatvorene terase i sjenice. U vlasništvu je obitelji Lazar koja se osim ugostiteljstvom bavi i poljoprivredom, te turizmom. U svome restoranu imaju papriku i teletinu iz vlastitoga uzgoja. Preko puta restorana imaju i smještajne kapacitete za prihvat turista.  Moji sugovornici su bili Silard i njegov nećak Sebastijan Lazar koji uskoro preuzima vođenje restorana.

Fiš paprikaš zasigurno je najpoznatija delicija najistočnije hrvatske regije i s njegovom konzumacijom je i započela naša gastro ekspedicija. Dio degustatorskoga tima je bio i proslavljeni pučki kuhar Josip Delač; osnivač i dugogodišnji predsjednik udruge kotličara, pobjednik i član ocjenjivačkih komisija brojnih fišijada. Josip nije naišao na nikakvu zamjerku, rekavši samo - „To je to!“. Nakon nekoga vremena Josip i Silard, obojica strastveni lovci su ubrzo zaključili da se odnekud poznaju, upoznali su se ni manje ni više nego u lovu – u Africi! Uz fiš paprikaš kušali smo vina vinarije Szabo iz Karanca. Osim vinarije Szabo u vinskoj karti se nalaze i vina Belje i Kolar. Zastupljeni su i kutjevačke vinarije poput Tandare.


Nakon toga domaćini su nam poslužili kečigu. Kečiga ( lat. Acipenser ruthenus) je iznimno ukusna riba koja se rijetko može naći u restoranskoj ponudi, a kako nam kaže Silard u Citadeli se kečiga može kušati tijekom cijele godine. Po tome je Citadela jedinstvena u cijeloj Baranji, a i šire.

Nekoć je kečiga bila dio carskoga jelovnika u Kini, a u drevnoj Grčkoj slovila je kao najplemenitije jelo. Spada u obitelj jesetri i karakterizira ju duguljasto tijelo i glava u obliku rila. Za desert su nam poslužene izvrsne palačinke. Sočne, zasitne, pružaju pravu rapsodiju okusa.


Povela se rasprava da li je baranjska gastronomija previše ljuta za ljude iz ostatka Hrvatske. Sebastijan je donio nekoliki papričica carolina reaper (najljuća papričica na svijetu) i poslije njene konzumacije unisono smo zaključila da panonske delicije uopće nisu ljute. Svojevremeno je Sebastijan zasadio sjemenke caroline reaper u plasteniku sa ostalim voćem. Te sezone su im sazrile ljute lubenice!!!


Ovaj gastronomski niz (fiš paprikaš – kečiga – palačinke) pokazao se odličnim ali jelovnik Citadele posjetiteljima nudi i brojne druge delicije. Hladna predjela uključuju sireve, suhi vrat, domaće kobasice i domaći kulen, krvavice, čvarke i švargl. Čvarci, nekada prezrena hrana (iz djetinjstva se sjećam da smo nekoć njima hranili svinje) danas doživljavaju svoju renesansu, a cijena im nerijetko prelazi i stotinjak kuna po kilogramu. Švargl (tlačenica, prezvuršt) priča je za sebe i tu deliciju ili ne preferirate ili ju obožavate, a pravi se od krtog svinjskog mesa, svinjskih glava, srca, jezika i koža sa primjesama soli, mljevenog slatke paprike i papra.


Jela od ribe uključuju šarana, soma, smuđa, štuku, pastrvu ili kečigu pripremljenu po željama gosta (pohanje ili prženje), perkelt od šarana ili miješane ribe i smuđ orli. Prisutna su i jela sa roštilja poput ćevapa, ražnjića, kotleta, pljeskavica, pilećih prsa i miješanog mesa. Što se odrezaka tiče u ponudi imaju bečki, zagrebački, pariški i naravni odrezak. Specijaliteti kuće su fiš paprikaš, žablji kraci, čobanac, piletina u umaku, mesna plata „Citadela“, istoimena riblja plata, rolovana pileća prsa, teletina ispod peke i šaran u rašljama. Deserti uključuju štrudle sa sirom i jabukama, palačinke sa orasima, kombinacijom oraha i meda, džemom čokoladom, zatim palačinke u šatou, palačinke sa sirom i grožđicama i tamne palačinke „Citadela“.

VII TURISTIČKI FORUM KONTINENTALNOGA TURIZMA - GASTRONOMIJA KAO TURISTIČKI PROIZVOD


13. i 14. rujna u Vinkovcima se održavao 7. turistički forum kontinentalnog turizma. Ove godine naglasak je bio na gastronomiji kao turističkome proizvodu Hrvatske. Budući da je valorizacija enogastronomije kao turističkoga resursa u fokusu moga interesa jednostavno nisam mogao propustiti ovaj forum. Forum se održavao tijekom Vinkovačkih jeseni, te su svi sudionici osjetili taj hype koji grad obuzme dok traje ova manifestacija koja je odavno nadrasla usko folklorne okvire i već ima tradiciju dužu od pola stoljeća. Posjet Vinkovcima iskoristio sam ujedno i kako bih napisao članak o Ljutoteci, novoj liniji ljutih chili umaka, koja se nalazi u istoj ulici kao i hotel u kojem se odvijao prvi dan foruma. Nakon ugodnog razgovora sa ekipom iz Ljutoteke i premijerne degustacije njihovih proizvoda uputio sam se u hotel Slavonija.


Iva Puđak Mihajlović iz glavnoga ureda Hrvatske turističke zajednice govorila je o aktivnostima promocije eno i gastro turističkoga proizvoda. Naglasila je da je enogastronomija jedan od 6 ključnih proizvoda (uz kulturu, biciklizam, aktivni odmor, wellnes i zdravlje, te poslovni turizam) kojima se promovira koncept „Hrvatska 365“ – upoznavanje s autentičnim proizvodima i iskustvima izvan glavne turističke sezone.

Martina Pavelić i Sanja Krmpotić iz TZ Kvarner govorile su o projektu Kvarner gourmet sa primjerima dobre prakse. Cilj ovoga projekta je informacije o restoranima i vinarima s područja Kvarnera objediniti na jednom mjestu kako bi eventualni posjetitelji imali sve informacije o enogastronomiji regije na jednome mjestu.

Direktorica turističke zajednice Vukovarsko – srijemske županije Rujana Bušić Srpak govorila je o projektu Okusi Srijema i Slavonije. Cilj ovoga projekta je tradicionalnu gastronomiju, posebice one recepte koji su pomalo pali u zaborav učiniti dijelom standardne restoranske ponude. Dio ovoga projekta su restoran Orion i Villa lenije iz Vinkovaca, hotel Lav iz Vukovara i hotel Dunav iz Iloka, Iločki podrumi, Acin Salaš iz Tordinaca, restoran Aquarius iz Bošnjaka, te restoran Gondola iz Sotina.

Goran Filipović iz Jadranka grupe koja objedinjuje hotele, kampove i trgovine na Malome Lošinju i Cresu govorio je o potencijalima suradnje hotelskih kuća sa obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. Ivanka Luetić Boban iz regionalne razvojne agencije splitsko dalmatinske županije imala je izlaganje na temu Kulinarska baština Splitsko – dalmatinske županije. Ova županija dio je europske regionalne mreže „Culinary heritage“. Ovaj koncept je razvijen u Švedskoj i Danskoj 1955. godine. Članovi ove mreže mogu postati uzgajivači, prerađivači i mali proizvođači i prodavaonice tradicijskih i domaćih proizvoda.

Marijan Martinjaš iz DMC agencije Etno art travel koja sjedište ima u međimurskom mjestu Lopatinec pričao je o inovativnim načinima prezentacije tradicionalne gastronomije. Oni u svojoj ponudi imaju programe kao što su: avanturističko – gastronomski predah, bajkoviti okusi Međimurja, blagdanska gastro lutanja i slično.

Prvi hrvatski gastronomad Rene Bakalović imao je izlaganje na temu: gastronomija kao važan faktor promocije kontinentalnog turizma s posebnim osvrtom na neiskorištene perspektive Hrvatske kao podunavske zemlje, Domagoj Jakopović Ribafish prisutnima se obratio sa temom: Hrvatska se jede srcem.


Zlatko Belušić i Melkior Bašić, chefovi kuhinje Lošinj hotels & villas pripremili su domjenak kojim sa mediteranskim i panonskim specijalitetima, a kako sami kažu cilj im je bio napraviti gastro spoj plave i zelene Hrvatske.


Nakon toga uslijedio je turistički obilazak Vinkovaca uz living history program u rodnoj kući književnika Ivana Kozarca. Nakon toga sudionici skupa su posjetili MANUFAKTURA BAR i degustirali odlične koktele od vina i voćnih rakija koje je osmislio Ivan Mlivić.


Slijedeći dan u konferencijskoj dvorani hotela Villa lenije održala se panel diskusija na temu „Domaća hrana u turističkoj ponudi“. Panelisti su bili proizvođači suhomesnatih proizvoda OPG Ferbežar i Bođirković d.o.o., hotele su predstavljali Villa Lenije i Jadranka grupa, raspravu je moderirao Andrija Matić iz Upravnog odjela za poljoprivredu i infrastrukturu Vukovarsko – srijemske županije.


Nakon toga uslijedio je izlet u EDEN destinaciju izvrsnosti Vukovar – Vučedol – Ilok. Nakon posjeta muzeju vučedolske kulture izlet se nastavio posjetom ladanjskoga imanja Principovac i iločkih starih podruma.

utorak, 12. rujna 2017.

POKRENUTA CROWDFUNDING KAMPANJA ZA OSNIVANJE CRAFT PIVOVARE LUPAHOR


Iza cijelog projekta stoji trio koji čine Martina Lucić, Jasmin Pavlović i Goran Horvat. Naziv cijelog projekta LUPAHOR zanimljiva je igra riječi, jer kao što je svima poznato na latinskome jeziku naziv za hmelj je humulus lupulus, a hor je grupa ljudi koji pjevaju zajedno. Hor može biti amaterski (isključivo za zabavu), a može biti i profesionalni (kao posao i izvor egzistencije). I njih troje je odlučilo na temelju višegodišnjeg prijateljstva u ovaj projekt krenuti zajedno, i nešto što je dosad bila zabava (homebrewing), pretvoriti u izvor egzistencije (micro brewery).

Osim toga naziv LUPAHOR se dobije i kombiniranjem početnih slova njihovih prezimena.  Martina ima diplomu prehrambeno – tehnološkog fakulteta u Osijeku i po logici stvari u cijeloj priči je zadužena za tehnologiju proizvodnje piva. Goran Horvat zadužen je za inženjering, a Jasmin Pavlović za društvene mreže i marketing.


Homebreweri su sa višegodišnjim iskustvom, a nakon brojnih skuhanih šarži i eksperimentiranja sa različitim pivskim stilovima odlučili su hobby pretvoriti u posao i osnovati vlastitu craft pivovaru. Vođeni tim ciljem pokrenuli su i crowdfunding kampanju na indiegogo platformi https://www.indiegogo.com/projects/lupahor-brewery-customize-your-beer-slavonia-cro-brewery#/ 

Cilj im je skupiti 20.000 $, a kampanja traje do sredine listopada. Za donatore su osigurali znakove zahvalnosti poput privjesaka, držača boca, drvenih krigli, šilterica, majica i slično. Budući da je crowdfunding kampanja uspjela djevojkama iz zadružne pivovare Brlog nadaju se da će slična priča uspjeti i u Slavoniji.


Primarni cilj im je biti izvorni i jedinstveni, a da bi cijela priča uspjela moraju zadovoljiti želje i potrebe craft pivopija. Svjesni su da je u ovome momentu ekspanzije craft pivovara teško biti drugačiji i prepoznatljiv stoga su u perspektivi odlučili razviti model koji bi potrošačima omogućio da personaliziraju pivo. Planiraju svojim budućim kupcima dati mogućnost naručivanja piva preko interneta i to preko aplikacije koja će omogućiti odabir različitih razina intenziteta arome i gorčine     (minimalna/srednja/jaka).

Nakon personalizirane narudžbe piva konzument svoj odabir dijeli putem društvenih mreža (što je svojevrsna marketinška mikro web kampanja), a kada se skupi dovoljan broj narudžbi kreće se u kuhanje šarže. Budući da će tu naravno biti određenih praznih hodova, naručitelji će moći putem mobilne aplikacije pratiti u kojoj fazi je njihova narudžba, slično kao kada naručite pošiljku preko e-baya. Nakon svake narudžbe kupci bi trebali dobit QR kod za praćenje.


Očitavanjem istoga koda dobiva se informacija o tome u kojoj fazi je narudžba (slad, drobljenje, ukomljavanje, kuhanje, hlađenje, fermentacija, filtriranje i karbonizacija ili punjenje). Ovu digitalnu dimenziju svoje pivske priče planiraju ostvariti putem blockchain tehnologije i Ethereum platforme. Otvoreni su i za bitcoin donacije.

Za početak su osmislili tri piva. Mamurni bećar je blond ale a primjesama rakije viljamovke. Ledena snaša je indian pale ale sa aromom borovine i laganih cvjetnih okusa. Kako kažu namijenjeno je svim slavonskim snašama kojima nisu dragi njihovi mamurni. Red hot IPA je indian pale ale sa aromom pikantnih papričici. U Hrvatskoj su Slavonija & Baranja sinonim za ljuto, pa zašto ne napraviti i pikantno pivo!?

Razgovarajući s ovom veselom ekipom moram priznati da me zarazio njihov entuzijazam. Nadajmo se da će ova priča zaživjeti i da ćemo što prije moći uživati u praćenju i ispijanju personaliziranoga piva.



nedjelja, 10. rujna 2017.

3. FRA MA FU FESTIVAL - FESTIVAL REPORTERA I REPORTAŽE (I JOŠ PUNO TOGA)


Od 7. do 10. rujna održavalo se treće izdanje FRA MA FU festivala. Navedeni festival posvećen je reporterima i reportaži kao novinarskoj formi. Organizator festivala je SINKO institut iz Virovitice i ogranak Hrvatskog novinarskog društva Virovitičko – podravske županije. Jedinstveni je to festival s naglaskom na reportažu i novinarstvo, ali sa velikim primjesama stripa, umjetnosti, gastronomije i glazbe. Ta četiri dana cijeli grad je živio u ritmu FRA MA FU festivala. Čak su i lokalni caffe barovi posjetiteljima služili šećer za kavu sa festivalskim obilježjima.


FRA MA FU je pseudonim Franje Martina Fuisa, rođenog Virovitičana, začetnika hrvatske turističke, fotografske i socijalne reportaže, koji je također i autor scenarija za stripove Andrije Maurovića. Svoju prvu priču pod nazivom „Ubogi Vanja“ objavljuje sa 19 godina. 1934. godine postaje profesionalni reporter lista „Novosti“ u kojima objavljuje ediciju reportaža pod nazivom „Niz strminu bijede“. Preoblačio se u skitnicu i prosjaka kako bi se mogao infiltrirati među najniže socijalne slojeve i kao insider napisati priču o njihovim životima, patnjama i stradanjima. Autor je i zbirke pripovjedaka „Tajna svjetionika svetoga Luke“, a bio je i izdavač strip revije „Mickey strip“.

Festival je započeo u četvrtak 7. rujna u 9.00h radionicom izrade aviona od papira i natjecanjem u slaganju puzzli koje je vodio Šime Strikoman. Šime Strikoman diplomirani je televizijski i filmski snimatelj, svojevremno urednik fotografije u kultnim tiskovinama Polet i Start, a u novije vrijeme poznat je po milenijskim fotografijama kojih je dosada snimio ukupno 575. Na puzzlama su motivi iz ciklusa „Strikomanov milenijski svijet“. Na puzzlama je bio motiv njegove 485. milenijske fotografije koju je snimio na prvom FRA MA FU festivalu održanom 2015. godine i na kojoj se nalazi motiv aviona. Avion je izabran jer je i Franjo Martin Fuis bio strastveni letač, a i svoj život je prerano skončao upravo u avionskoj nesreći, tijekom pokušaja bijega u partizane.

Paralelno sa radionicom Šime Strikomana započela je i radionica izrade reportaže koju je vodio dr. sc. Mirko Mlakar koja se odvijala prva tri festivalska dana u prijepodnevnim terminima. Radionicu je pohađalo dvadesetak polaznika novinarske sekcije katoličke klasične gimnazije s pravom javnosti iz Virovitice, zajedno s ravnateljem Mariom Voronjeckim. Posljednjeg dana radionice reportaže polaznicima je održao predavanje i dobitnik ovogodišnje FRA MA FU nagrade za najbolju reportažu Vladimir Jurišić.

Program je nastavljen u poslijepodnevnim satima izložbom ratnih fotografija Rudija Vanđije i Hrvoja Svobode, izložbom fotografija „Amerika“ Borisa Kozjaka, te izložbom slika „Mjesta iz mojih snova“ Darka Jovanovića. Slike iz navedenog ciklusa inspirirane su lokacijama iz literarnih i novinarskih uradaka Franje Martina Fuisa. Uslijedio je zabavni dio programa u kojem je nastupio stand up komičar Željko Grmuša, te glazbena skupina „Rock trio“.

U petak je Šime Strikoman snimio milenijsku fotografija ispred heritage hotela Kurija Janković koja se nalazi u Kapela dvoru. Gostima je prikazan film o aktivnostima koje se ulažu u obnovu svih dvoraca i kurija na području Virovitičko – podravske županije.

Poslijepodnevni program se odvijao  u virovitičkoj gradskoj knjižnici u kojoj je otvorena stalna izložba Franje Martina Fuisa koja uključuje njegove slike, skulpturu, bicikl iz toga razdoblja i slične predmete.

Program je započeo otvaranjem izložbe „Volim strip“ autora Veljka Krulčića koji je u recentno vrijeme tiskao niz strip knjiga za koje je scenarija napisao Franjo Martin Fuis. Ova izložba na tridesetak panoa daje pregled Fuisovog strip stvaralaštva. Uslijedila je promocija strip fanzina „Gavran“ kojeg izdaje virovitčki „Strip klub 85“. Navedeni klub organizirao je 2009. godine FRA MA FU strip festival. Nakon pet godina pauze FRA MA FU festival će ponovno oživjeti, ovoga puta kao festival reportera i reportaže o okviru čijih aktivnosti je značajan dio posvećen i stripu. Strip fanzin „Gavran“ predstavio je crtač i dizajner Davor Šunk koji je bio i organizator proto FRA MA FU festivala, te koji je i osmislio vizualni identitet aktualnoga festivala.

Program je nastavljen predavanjem Milovan Buchbergera koji se posvetio istraživanju života i smrti Franje Martina Fuisa. Svojedobno je došao na ideju da se popne na vulkanski otočić Jabuku koja poput grebena strši iz Jadrana i kojoj je vrlo teško prići. Bio je uvjeren da čini pionirsko djelo, a tada su mu poznanici ukazali da je Fuis to napravio još 1935. godine što je dokumentirano u reportaži „Devet zankijevih na vrhu Jabuke“. Nakon toga Buchberger pročitao je svu literarnu ostavštinu Franje Martina Fuisa, te je ostao fasciniran njegovim likom i djelom. Također je istražio i uzroke i okolnosti Fuisove pogibije, razgovarajući sa očevicima zrakoplovne nesreće, te utvrdio brojne nove činjenice koje opovrgavaju ili dovode u sumnju službenu verziju smrti.

Potom je slijedilo predstavljanje prvijenca mlade spisateljice Marine Mađarević pod naslovom „Noć knjige – nemoguće i svemoguće“. Ovaj roman je priča o književnom sazrijevanju, a u njemu pratimo interakciju četrnaestogodišnjeg Antona i klasika hrvatske književnosti Marina Držića koji dječaka vodi kroz različita razdoblja hrvatske književne povijesti.

Nakon toga dodijeljena je nagrada za najbolju reportažu u 2016. godini. Priznanje je dobio Vladimir Jurišić, reporter Novosti za seriju reportaža o Srbima povratnicima s područja Banije i Korduna. Ovdje se može povući paralela sa Fuisom koji je također pisao o marginaliziranim skupinama za tiskovinu koja je nosila naziv „Novosti“.


U subotu je program započeo predstavljanjem slikovnice „Čarobni svijet nacionalnog parka Krka“, autorice Jagode Sablić. Zatim je od strane novinara Stjepana Pavića i urednika – mentora Zlatka Herljevića predstavljen „Global“, list studenata novinarstva.

Prikazan je film „Pogled iznutra“ za koji je scenarij napisao Marinko Petković, a režirao ga je Slaven Petrić. Film govori o egzistencijalnoj nesigurnosti novinara i ekonomsko – političkim pritiscima s kojima se novinari danas suočavaju, kao i o svojevrsnoj eroziji ugleda struke.


Nakon toga predstavljena je knjiga „Igraonica za odrasle: Polet 1976. – 1990.“ koju je napisao sveučilišni profesor Željko Krušelj, i sam svojevremeno poletovac. Polet je svojevrstan fenomen jer je omogućio da se o nekim kontroverznim temama po prvi put progovori u hrvatskome i općejugoslavenskome javnom prostoru, a u njemu su stasali brojni novinari koji su poslije zauzeli ključne pozicije u mainstream medijima.

Program je nastavljen u privremenim prostorijama Gradskoga muzeja Virovitica (koji je inače smješten u dvorcu Pejačević koji trenutno prolazi proces temeljite restauracije) izložbom turističke fotografije „Wonderful world“ Voljena Grpca.

U Centru kulture otvorena je Skupna izložba reutersovih fotoreportera nagrađenih nagradom Pulitzer na temu Migranti. Izložbu je otvorio nekadašnji reutersov fotoreporter i jedan od najpoznatijih hrvatskih ratnih reportera Nikola Šolić.


Potom je prezentiran projekt „Mikeški jestvenik“ koji zajednički provode srednja strukovna i industrijsko – obrtnička škola iz Virovitice, te gradski muzej. Etnologinja Jasmina Jurković ističe da je cilj ovoga projekta je oživjeti tradicionalnu gastronomiju virovitičkoga kraja i učiniti je dijelom turističke ponude. Posjetiteljima su servirane delicije poput juhe od vina, pastrve sa slaninom, paštete od čvaraka, pogačica sa svinjskim mozgom... Uz sve to gostima su bila ponuđena vina vinarije Vineda iz obližnje Vukosavljevice, kao i sjajno „Pitko“ pivo zanatske Pitomačke pivovare. U sklopu projekta javnosti će 18. listopada biti predstavljena i knjiga „Mikeški jestvenik“. U zabavnom dijelu programa nastupili su „Swing time kvartet“ iz Daruvara i Gustafi.


U nedjelju je program nastavlje na pustari Višnjica. Domaćini su pripremili tradicionalno težačko jelo „Bošpor“, riblje specijalitete poput fiš paprikaša i šarana na rašljama. Točilo se vino vinarije 4B iz obližnjeg lukavca, a članovi učeničke zadruge iz Slatine posjetiteljima su dijelili praline „Frajla Antoš“ koje nastaju od keksa, čokolade, maslaca, malo ruma i džema od grožđa koji se naziva Othello.


 Prvo je održan okrugli stol na temu „Autorstvo na internetu i oko njega“ kojeg su moderirali Sandra Pocrnić Mlakar, direktorica i urednica nakladničke tvrke „Beletra“  i predsjednik Hrvatskoga novinarskog društva Saša Leković.

Uslijedilo je predavanje „Hrvatska prirodna blaga“ biologa i publicista Gorana Šafareka iz Koprivnice, te predstavljanje časopisa „Business & lifestyle“ koji je posebno izdanje Privrednog vjesnika i besplatno se distribuira u 15.000 primjeraka. Poznata gastro novinarka Božica Brkan koja je svojevremeno pisala scenarije za „Male tajne velikih majstora kuhinje“ predstavila je svoje kuharice i internetski gastro magazin „Oblizeki“. Potom je novinar i pjesnik Budimir Žižović, autor kuharica „Istarska domaća zimnica“ i „Kuharica na plavome valu“, te organizator gastro manifestacija poput „Festivala istarske kuhinje“ prisutnima spravljao mediteranske specijalitete i recitirao vlastitu poeziju“


Sve pohvale direktoru festivala Goranu Gazdeku i koordinatoru Ivanu Žadi. FRA MA FU FESTIVAL postao je respektabilna manifestacija koja okuplja novinare iz nekoliko zemalja, manifestacija u kojoj se skladno preklapaju edukativni, strukovni, i zabavni sadržaji, novinarstvo s posebnim naglaskom na reportaži, strip, fotografija, izdavaštvo (beletristika i publicistika) slikarstvo, gastronomija i glazba.