nedjelja, 29. listopada 2017.

AL SE NEKAD DOBRO JELO - BARANJSKA UŽ'NA, FANTASTIČAN GASTRO DOŽIVLJAJ U JAGODNJAKU


Gastro hedonistima & avanturistima prva asocijacija kada se spomene Jagodnjak nisu jagode već kulenijada koja se održava u lipnju i koja je najveća i najbolje organizirana fešta od kulena u cijeloj državi. Od ove godine Jagodnjak ima još jednu gastro manifestaciju koja zaslužuje pažnju, respekt i obavezan posjet svakog gastro turista koji drži do sebe.

Udruga žena „Sretne i spretne“ iz Jagodnjaka organizirala je po prvi puta gastro manifestaciju Baranjska už'na. Cilj je bio na jednome mjestu prezentirati tradicionalna baranjska jela. Sarma, trganci, slana pita sa sirom, šterc, jagnjetina, pohovana piletina, pita krumpiruša, drobac, sukanci, papula, utrgano u pile, ruskavci, kolač od paradajza, šnenokle, lenja pita, debela pita, bačka pita samo se neke od delicija koje smo imali priliku kušati.


Predsjednica udruge Radmila Stojković upoznala nas je sa motivima organizacije ove manifestacije. „Cilj nam je otrgnuti stara jela, jela naših baka, jela na kojima smo odrasli od zaborava. Ove sve delicije plod su truda  ruku naših članica. Sve je napravljeno od domaćih sastojaka i na tradicionalan način. Imajući u vidu da baranjsku už'nu organiziramo po prvi put nismo imale predodžbu koliko će ljudi doći na ovu manifestaciju, čak smo se pomalo pribojavali da posjeta podbaci, ali kao što vidite na kraju se traži stolica više. Ovo je samo početak i još postoji čitav niz starinskih jela koja se trebaju ponovno otkriti, zapisati recepte i u konačnici napraviti ih i prezentirati široj javnosti. Jedna od temeljnih djelatnosti naše udruge je i prezentacija izvorne gastronomije. S obzirom na tradiciju koju imamo pred nama je na sreću još puno posla i sličnih manifestacija.“


Mjesto događanja je bila etno kuća Sanja koja je, kako i ime sugerira uređena u rustikalnom stilu i obiluje brojnim retro detaljima poput starih strojeva i alata, bačvice koje vise sa stropova, rogovlje od ovnova, bikova i jelena, vintage radio prijamnici, izrezani novinski članci iz nekih prohujalih vremena…



Inače etno kuća Sanja je kompleks koji obuhvaća tri građevine i prostrano dvorište sa sjenicama. Prva kuća je izvorna izdužena panonska kuća sa trijemom, druga kuća je manje površine i pokraj nje se na otvorenome kuhao i odličan čobanac, a treći objekt je relativno nedavno sagrađen, ali u retro stilu. Karakterizira ga veliki središnji ciglom zidani stup i moćna drvena konstrukcija stropa sa potpornim gredama. Posjetitelji su bili optimalno raštrkani po cijelom kompleksu, a onda se vrijeme naglo pogoršalo, izrazito jak vjetar u kombinaciji sa kišom, pa su se svi skupili oko stola, te je u jednome trenutku stvarno postalo pretijesno.



Inače, što se gastronomije tiče, Baranja je brend, tu nema dvojbe. Ali isto tako u restoranima koji se nalaze na baranjskoj turističkoj transverzali, na potezu od Bilja do Zmajevca uglavnom je zastupljena gastronomija temeljena na riječnoj ribi i mljevenoj paprici (fiš paprikaš, perkelti od ribe, šaran na rašljama, itd.) o čemu detaljno pišem u ediciji reportaža „Najbolji baranjski restorani“. To je i logično budući da su navedeni restorani smješteni uz velike vode. Restorani na području općine Bilje smješteni su blizu Kopačkoga rit, a restorani u općini Kneževi Vinogradi relativno blizu Dunava i njegovih rukavaca. I u Bilju, Kopačevu, Lugu, kao i u Suzi i Zmajevcu živi brojno stanovništvo mađarske nacionalnosti koje njeguje kulturu proizvodnje mljevne paprike, tog crvenoga zlata.



Međutim Jagodnjak predstavlja jednu drugačiju, nedovoljno istraženu i valoriziranu Baranju; koja tradicionalno nije bila usmjerena na ribarstvo, već na stočarstvo. Isto tako Jagodnjak je i dovoljno udaljen od vinorodnog Banovog brda, pa umjesto vina, na stolu nas je logično dočekala domaća rakija, taj nedovoljno vrednovan voćni nektar. No ipak ni ovdje nije nedostajalo vina, svoja odlična vina točio je Oliver Novački iz karanačke vinarije Svijeli dvori.



Žene iz udruge su za ovu priliku tiskale i knjižicu sa receptima. Cilj im je da se ove stare, provjerene, ali i pomalo zaboravljene delicije ponovno populariziraju i opet postanu standardni dio prehrane u kućanstvima, ali i restoranske ponude.

Jedno od starih, a super jednostavnih jela su i trganci. Za trgance su Vam potrebni samo brašno, jaja, sol i voda. Priprema: od oštrog brašna, jaja, soli i malo vode zamijesi se tvrđe tijesto. Tijesto se potom oklagijom razvalja i potrebno ga je ostaviti da se malo prosuši. Prosušeno se tijesto rukama trga na sitne nepravilne komadiće – trgančiće. Trgančići se mogu dodati raznim čorbama, te skuhani koristiti u kombinaciji s krumpirom ili kupusom. Od istoga tijesta se rade i široki rezanci i krpice.



Trganci se odlično slažu između ostaloga i sa piletinom. Tako smo imali priliku kušati i Utrgano u pile. Sastojci za ovaj specijalitet su mast, luk, mrkva, peršin, paškanat, sol, crvena paprika. Naravno potrebno je i cijelo rastrančirano pile, vegeta (dašak modernosti), te neizostavni trganci. Priprema: sitno sjeckan luk popržiti na malo masti, tu dodati povrće sjeckano na kolutove i komade mesa. Sve dobro izdinstati. Kad se zapržilo dodati začine i zaliti vodom. Kuhati na jačoj vatri dok meso nije gotovo. Na kraju dodati prethodno napravljene trgance i peršinov list.



Drobac je super jelo koje kombinira, stari kruh, svinjsku mast, rižu i iznutrice od pileta. Tome još treba pridodati i luk sol, crvenu papriku i papar. Priprema: na masti dobro upržiti sitno sjeckani luk, dodati kockice kruha i njih malo upržiti. Zatim dodati kockice prethodno skuhanih pilećih iznutrica. Sve dobro začiniti i dodati kuhanu rižu.

Šterc, kako i samo ime sugerira je delicija koju su žitelji Jagodnjaka baštinili od Nijemaca (folksdojčera) koji su nekoć živjeli u Jagodnjaku. Jedan od poznatih Nijemaca rođenih u Jagodnjaku je i čuveni graditelj orgulja Joseph Angster. Za šterc su potrebni krumpir, luk, mast, sol, crvena paprika i papar. Priprema: krumpir stavimo da se kuha. Na masti dobro upržimo sitno sjeckan luk, dodamo začine i kuhani krumpir. Sve dobro izmiješamo na vatri da se sjedini i da se krumpir raspadne na komadiće.



Baranja je prijelazno područje između Slavonije i Bačke, pa se gastronomija sve tri  panonske regije međusobno prožima. A kolač koji me se najviše dojmio je Bačka pita. Za navedenu slasticu potrebno je 2.5 dcl mlijeka, 5 dcl vode, 1 žlica šećera, 1 kvasac, 1 žličica soli, brašno, 4 žlice masti, 2 žumanjka, grožđice, orasi. Priprema: Zamijesiti mekano tijesto od navedenih sastojaka. Dobro ga izraditi na dasci da bude elastično. Tijesto podijeliti na dva dijela, i oblikovati okruglo, rastanjiti oklagijom na dva prsta debljine, premazati uljem i ostaviti da se poležači. 4 žlice masti oprati u hladnoj vodi. Opranu mast pomiješati sa dva žumanjka i 2 žlice šećera. Pripremiti stolnjak za rastezanje, posuti ga brašnom, tijesto staviti na sredinu, premazati s pripremljenom mašću i rastegnuti. Posuti sa orasima i grožđicama. Deblje krajeve otkinuti, uvrnuti po dužem dijelu i uplesti. Staviti u tepsiju, premazati mašću i pustiti da buja u tepsiji otprilike pola sata. Peći u zagrijanoj pećnici na 180 °C.



A kad se već spominje i Bačka, moram priznati da sam se ugledavši stol sa specijalitetima u etno kući Sanja odmah sjetio stihova panonskoga Barda iz Bačke Đorđa Balaševića i njegove legendarne pjeme Al se nekad dobro jelo.

Odjedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren,
suve šnicle, ko promincle, kara-batak svakom.
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase.
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom.
Ej, kad se samo setim, al se nekad dobro jelo, baš!“

Mladoj, ali agilnoj udruzi „Sretne i spretne“ svaka čast na organizaciji ovoga eventa i unaprijed se radujem njihovim novim projektima. Samo nastavite kao i dosad - sretno i spretno!

subota, 21. listopada 2017.

VIKEND ZDRAVE PREHRANE BY GEEKETA & OPG FILAKOV


Popularna osječka food bloggerica i nutricionistica Andrea Krivak Geeketa organizirala je zanimljiv i koristan event pod nazivom Vikend zdrave prehrane u suradnji sa trgovinom Voće i povrće Filakov.

Event je počeo u subotu prijepodne, u 10 sati, a imali smo priliku kušati čitav niz zanimljivih gastro poslastica made by Geeketa: kruh sa bananom i konopljinim brašnom, muffini sa buternut tikvom, pesto sa špinatom, integralni keksići sa čoko medom, fit salata, batat krempita…Osim što je napravila sve ove delicije Andrea je dijelila nutricionističke savjete, te prisutnima odgovarala na sva njihova pitanja vezana uz prehranu.


Osim što ima svoj blog, vlastiti youtube kanal, kolumnu „Andreina špajza“ na najčitanijem osječkom portalu osijek.031, te video kolumnu na portalu gastro.24sata.hr Andrea je prisutna na brojnim gastro eventima kao organizator ili pak kao sudionik; prošli mjesec pobijedila je na natjecanju Food bloggers battle koje održano u Hokus Okusu – čaroliji okusa sa svojim falafelama u toritilji i prženim čipsom sa pikantnim umakom i umakom od avokada.

Na Vikendu zdrave prehrane svoj kutak je imao i prvi slavonski brend ljutih umaka Slavonska krv. Čaruga, bećar, ljuta snaša i ajvarova seka brzo su stekli nove obožavatelje.


Domaćin eventa je trgovina Voće i povrće Filakov u osječkoj ulici Martina Divalta. Trgovina im se nalazi u Osijeku, a OPG u Gajiću. Gajić je pitoreskno šokačko selo na sjeveroistoku Baranje. U njemu je nekoć živio Jerko Zlatarić, osoba možda i najzaslužnija što se danas Baranja uopće nalazi u sastavu Hrvatske, a ne Vojvodine. Sjeveroistočno od Gajića nalazi se moćni Dunav, a jugozapadno pitomo Banovo Brdo. Filakovi imaju dva hektara plastenika u kojima proizvode rajčice, četiri vrste paprike (babura, špicasta, ajvarica, ljuta) i krastavce. Na vanjskim površinama uzgajaju kupusnjače (kupus, karfiol, kelj), bijeli i crveni krumpir, te jagode. Najpoznatiji su po rajčici, a baranjska rajčica Filakov je postala brend na kojemu su brojni trgovci htjeli (nezasluženo) profitirati.


„Čitava osječka tržnica prodavala je našu rajčicu“, ironično govori Darko Filakov koji je posao naslijedio od oca Stipe, „Međutim 80% toga nije bilo naše. Jednom je tata vođen glasinama incognito došao na tržnicu i vidio da je netko napisao na kartonu da prodaje rajčicu Filakov, na njegovo izričito pitanje odakle je ta rajčica prodavač mu je odgovorio da je to baranjska rajčica Filakov iz Gajića. Kad mu je otac rekao da je on Filakov iz Gajića prodavač je ostao bez teksta.

Kažu da je najgore  bilo što se pod imenom „rajčice Filakov“ svašta počelo prodavati, pa i ona rajčica lošije kvalitete, to im je rušilo ugled, pa je i to bio jedan od impulsa da stvore vlastite kanale distribucije robe do krajnjih potrošača, da otvore vlastite trgovine. Njihova intencija je kupcima ponuditi tržnicu u trgovini. Njihove trgovine su i kanal distribucije drugim obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima s područja cijele Hrvatske. Imaju u ponudi mandarine, suhe smokve i limun iz doline Neretve. Imaju i partnere poput OPG Lagator od kojih nabavljaju aroniju i med ili tvrke Panonian grain čije proizvode od konoplje također drže na svojim policama.


U Osijeku imaju četiri trgovine koje rade od sedam do dvadeset sati. Na otvaranje vlastitih trgovina osim zbog fejk „rajčica Filakov“ odlučili su se i zbog toga što su dosad najviše na njihovim proizvodima zarađivali prekupci sa veletržnice, a i otvaranjem vlastitih prodavaonica mogu se više posvetiti kupcima kroz neposredni kontakt s njima. Njihova proizvodnja je  ekološka. Uskoro planiraju otvoriti i web shop sa dostavom na kućni prag.  

Hvala Geeketi i trgovinama Voće i povrće Filakov, na ugodnom, korisnom i ukusnom druženju!

petak, 20. listopada 2017.

WINEDOSE – VINSKI PAKET NAMIJENJEN SVIM VINOLJUPCIMA I ONIMA KOJI ĆE TO TEK POSTATI


Tvrtka Estricto koja stoji iza projekta i aplikacije Terravin -vinskog projekta koji ima za cilj na jednom mjestu približiti vinarije, vinare i njihove vinske podrume turistima i zaljubljenicima u Hrvatsku, hrvatske ljepote i hrvatska vina, osmislila je ponudu vinskih paketa pod imenom Wine dose.

Wine dose paket se sastoji od tri brižljivo odabrana vina iz različitih dijelova Hrvatske (Istra, Dalmacija i kontinentalna Hrvatska), te promotivno – edukativnih dodataka, a uključuje i mnoštvo dodatnih pogodnosti za sve članove „Wine dose“ vinskog kluba.

Wine dose paket se dostavlja naručiteljima jednom mjesečno otprilike u istome periodu. Svoju mjesečnu dozu vina mogu naručiti sve punoljetne osobe sa područja Europe. Dostava paketa je besplatna za područje cijele Hrvatske izuzev otoka povezanih samo trajektnim linijama gdje se dostava naplaćuje 25,00 kn.

Naglasak je na vinima koja nisu toliko dostupna i raširena na tržištu. Wine dose vinska kutija napravljena je od jelovine te je zapečaćena voštanim žigom. Uz pomno odabrana vina kupce čekaju i edukativne kartice o vinima koja se nalaze u kutiji. Kartice sadrže sve informacije i podatke o dobivenim vinima: organoleptički opis, opis sorte, postupak vinifikacije, podatke o vinariji koja je vino proizvela.

Kako kaže Leon Vlahović, projektni menadžer tvrtke Estricto: „U svakoj kutiji čeka Vas mnoštvo popusta i pogodnosti kao što su popusti u određenim wine barovima, vinotekama, popust za kupnju vina na našem wine shopu, re-buy kupon s popustom na dobivena vina, pozivnice na događanja i još puno toga, ali sve ćete saznati kada otvorite svoju kutiju!“ Nude jednokratnu narudžbu, te pretplate  na tri, šest i dvanaest mjeseci.

četvrtak, 19. listopada 2017.

NAJAVA: PRVI FORUM ENOFILSKOG I GASTRONOMSKOG TURIZMA U ILOKU


U Iloku, biseru hrvatskoga kontinentalnoga turizma sredinom prosinca održati će se po prvi puta Forum enofilskog i gastronomskog turizma u organizaciji LUX promocije i Iločkih podruma. O navedenom eventu glavna organizatorica, Sunčana Matić iz LUX promocije kaže slijedeće:

„Forum je organiziran u svrhu unaprjeđenja turističke ponude i promocije turističke usluge Hrvatske putem niza edukacija. Namijenjen je chefovima kuhinja, kuharima i direktorima HoReCa sektora te svima željnih kompleksnijih znanja o kulturi vina i gastronomiji. Međunarodnog je karaktera. Edukacijama 1. Foruma obuhvaćamo enofilski i gastronomski turizam na temu vina Slavonije, Baranje i Srijema, te kako vina sljubiti uz jela Istre, Kvarnera i Dalmacije s otocima. Istovremeno sudionike upoznajemo s gastronomijom i kulinarskom baštinom Slavonije, Baranje i Srijema.
Blok edukativnih predavanja o vinima u Iloku koji Dunavom spaja mnogobrojne države i gradove, započinje gdin. Ivo Delonga, Predsjednik Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova (Bratovština broji 200 uglednih članova u HR). Ključni predavači su gdin. Franjo Francen, dopredsjednik Hrvatskog sommelierskog saveza, gdin. Denis Galić, mag. gastronomije, poslovni savjetnik za hotelijerstvo i gastronomiju., te Maja Žebčević Matić, ravnateljica Gradskog muzeja Požega. Edukacija sudionika odvijat će se putem vinskih priča o povijesti, tradiciji vinarstva i kuhinje Slavonije, Baranje i Srijema. Istovremeno sudionici se podučavaju pripremi izvornih specijaliteta kako bi svojim gostima u budućnosti pripremili vrhunski enofilsko - gastronomski doživljaj.
Drugi blok edukativnih predavanja posvećen je optimizaciji poslovanja sektora hrane i pića kroz ekonomiku kuhinje hotela i restorana, tj. sudionici će naučiti pripremu jela Slavonije, Baranje i Srijema na optimalan način, kako bi kuhinjama hotela i restorana u kojima su zaposleni ostvarili pozitivan prihod.
Naučit će (upselling) sve o sugestivnoj prodaji, komunikacijskim vještinama, upoznati ponudu jela Slavonije, Baranje i Srijema i menu inženjering. Sudionici će nazočiti i izložbi OPG-ova, B2B sastancima prilikom kojih će se predstaviti lokalni proizvođači zdrave hrane potrebne za pripremu predstavljenih jela na Forumu. Sve iznad opisano gradi vrhunski proizvod, educiranog kuhara koji će svojim znanjem i kuharskim vještinama unaprijediti turističku ponudu tj. služiti kao poligon HoReCa sektoru za kvalitetniju promociju hotela i restorana, kao i cijele Hrvatske.
Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže, pozicioniraju svoje ime uz renomirane stručnjake i grade zajedno s nama, novu sliku enofilskog i gastronomskog turizma Hrvatske u budućnosti.“

    photo by Iločki podrumi

Preliminarni program: 1. dan / 12.12.2017.

11:30-13:00 Predstavljanje Iločkih podruma kroz stručno vođen posjet Starom podrumu kao najstarijem vinskom podrumu ovog dijela Europe.
Predavač:
Vesna Štajner, Iločki podrumi

13:30-14:30 Ručak

15:30-19:30 Multifunkcionalna dvorana Princeps, Ladanjsko imanje Principovac
-Edukacija na temu vina Slavonije, Baranje i Srijema, te kako ih sljubiti uz jela Istre, Kvarnera i Dalmacije s otocima
-Upoznavanje s gastonomijom Slavonije, Baranje i Srijema
Ivo Delonga, Predsjednik Bratovštine hrvatskih vinskih vitezova
Ključni predavači:
Franjo Francen, Dopredsjednik Hrvatskog sommelierskog saveza
Denis Galić, poslovni savjetnik za hotelijerstvo i gastronomiju

20:00 Večera uz predavanje i degustaciju vina Iločkih podruma
Predavač: Vera Zima, glavni enolog, Iločki podrumi

2.dan / 13.12.2017.
10:00 Multifunkcionalna dvorana Princeps, Ladanjsko imanje Principovac
Predavanje: Udruga poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske

10:30-13:00
Edukacija na temu optimizacije poslovanja sektora hrane i pića kroz ekonomiku kuhinje hotela i restorana
Ključni predavač: Denis Galić, mag.gastronomije, poslovni savjetnik za hotelijerstvo i gastronomiju
Upselling: Sugestivna prodaja
Komunikacijske vještine
Poznavanje ponude
Menu inženjering

13:00-15:30 Ručak
Show cooking - priprema i degustacija tradicionalnih jela Slavonije, Baranje i Srijema

15:30-18:30 Izložba OPG-a / B2B
Susret sudionika Foruma s lokalnim proizvođačima zdrave hrane i vina Slavonije, Baranje i Srijema

20:00 Večera u restoranu

3. dan / 14.12.2017.
09:00-10:00 Razgled Muzeja grada Iloka - Dvorca Odescalchi
Odlazak sudionika


ODRŽANO NATJECANJE „PRVI NAJLJUTIŠA GRADA OSIJEKA“ U FABRIQUE BEER & GRILLU


Prijestolnica Bavarske, München kao što svi znaju ima najveću pučku feštu na svijetu – Oktoberfest, a glavni grad Slavonije & Baranje, Osijek ima čak dva Oktoberfesta. Nakon Malog Oktoberfesta koji se zbio 8. listopada u Sunčanoj ulici uslijedio je Oktoberfest u organizaciji Fabrique beer & grilla koji traje od 9. do 22. listopada. Fabrique beer & grill otvoren je 2016. godine na osječkome Trgu slobode koji je svojedobno na globalnom arhitektonskom natječaju proglašen jednim od najljepših javnih prostora na svijetu. Nastavak je to obiteljske ugostiteljske tradicije duge više od četvrt stoljeća. U vrlo kratkom vremenu postao je nezaobilazno mjesto okupljanja ljubitelja i poznavatelja piva i istinskih gurmana, kao i jedna od točaka Osječke pivske ture – turističkoga proizvoda kojem je cilj prezentirati Osijek kao grad prvoga hrvatskoga piva i jedan od epicentara craft revolucije.

Kao što i samo ime govori njihova ponuda ima dvije osnovne dimenzije – pivsku i gastronomsku. I prostorno imaju dvije dimenzije koje se očituju u dvije etaže i dvije ljetne terase. Ovaj dualitet se ogleda i u managementu, Fabrique vode dva prijatelja iz djetinjstva.

Koncepcija pivnice se zasniva na velikom izboru hrvatskih i inozemnih piva. Podjednako su zastupljene industrijske multinacionalne pivarske kompanije, kao i mikropivovare. Poseban naglasak su stavili na zanatska ili craft piva čija proizvodnja i konzumacija istodobno predstavlja i svojevrstan povratak korijenima, kao i rastući svjetski trend.

„Naša kuhinja se bazira na domaćem mesu sa lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Svježe meso sami obrađujemo i spravljamo po vlastitoj recepturi istodobno prateći i najsuvremenije gastronomske trendove. Na taj način uspješno spajamo lokalno i globalno, autohtono i standardno. Naši somuni ne sadrže apsolutno nikakve vrste aditiva i to je također jedna od stvari koja nas kvalitativno diferencira od ostalih. Posebno smo ponosni na širok asortiman burgera za čije spravljanje koristimo isključivo junetinu.“ Riječi su Hrvoja Bukića, jednoga od suvlasnika Fabrique beer & grilla.

Kuhinja Fabriquea je osmislila poseban burger koji se je u ponudi tijekom trajanja Oktoberfesta – Oktoberfest special, a koji se sastoji od 150 grama krupno mljevene čiste junetine, kuhane koljenice, kiseloga kupusa, kiselih krastavaca, burger sosa na bazi hrena, domaćeg peciva i neizostavnih krumpirića.



Jedan od evenata koji je održan u sklopu Oktoberfesta u Fabriqueu je i natjecanje za prvoga najljutišu grada Osijeka koje je održano u nedjelju, 15. listopada s početkom u 19.00h. Ljutinu su osigurali Igor Josipović i Bojan Bošnjak, dvojac koji stoji iza prve slavonske linije ljutih proizvoda pod imenom Slavonska krv. Nastupilo je osam natjecatelja. I sam sam bio jedan od njih, jer moj motto je da treba pisati o stvarima koje doživljavaš iz prve ruke. 


Natjecanje je krenulo ispijanjem zdravice iz epruvete u kojoj se nalazi Bećar (fermentirana slavonska paprila, chilli, luk, češnjak, ocat i sol). Potom su natjecatelji morali pojesti mini pljeskavicu sa obilnim premazom od Čaruge. Za one koji ne znaju Čaruga je ljuto – slatki umak koji se sastoji od fermentiranih ljutih slavonskih papričica i chilli habanero papričica  sa dodatkom pekmeza od višnje. To je bio prvi krug natjecanja. 

Drugi krug se sastojao od toga da su natjecatelji morali pojesti četiri vrste ljutih paprika. Prva na redu je bila slavonska ljuta papričica, zatim habanero, potom bhut jolokia i naposljetku carolina reaper. Cijelo vrijeme je pored natjecatelja stajala i čaša s mlijekom. Konzumiranje mlijeka je podrazumijevalo automatsku diskvalifikaciju. Polako su otpadali natjecatelji i na kraju je ostalo dva natjecatelja koji su uspjeli doći do kraja, tj pojesti u cijelosti sve predviđene papričice. Uslijedilo je pripetavanje i pobijedio je Josip Jolly Ivanušić koji je ispio epruvetu Bećara brže od svoga konkurenta. 


Sve u svemu odlično i napeto natjecanje koje je bilo popraćeno brojnom publikom i televizijskim kamerama. Ovo nije i zadnji event tijekom Fabrique Oktoberfesta. Veliko finale Oktoberfesta u Fabrique beer & grillu je 22. listopada kada se održava  natjecanje u izjedanju burgera koji teži čitavih jedan kilogram od čega je 500 grama čista junetina, ostatak se odnosi na lepinju i priloge. Dobili smo prvoga ljutišu grada Osijeka, a sada iščekujemo i prvu izjelicu. 

ponedjeljak, 16. listopada 2017.

DENIS ŠOŠTARIĆ OTVORIO VLASTITI RESTORAN – ČARDA KOD BARANJCA


Termin „čarda“ potječe iz perzijskoga jezika i izvorno je sinonim za nadstrešnicu na četiri noseća stupa. Čarde su se nalazile na prometnim putevima i rijekama. To su tradicionalno mjesta za odmor i okrjepu. Posebice je velika koncentracija čardi na prostoru srednjega Podunavlja; u južnoj Mađarskoj, Vojvodini i Baranji, geografski sličnima, nizinskima regijama sa pokojim nižim, ali vinorodnim brdom, (u Bačkoj vinova loza uspješno se uzgaja i na pješčanom tlu, a primjer je Subotičko – horgoška pješčara), regijama koje baštine istu kulturnu, povijesnu, a sukladno tome i gastronomsku tradiciju, a sve čarde karakterizira gastronomska ponuda temeljena na ribljim specijalitetima, što je i logično s obzirom na moćni Dunav i njegove pritoke (Drava, Tisa i druge). Nedavno je i Osijek dobio svoju prvu čardu koja se zove Čarda kod Baranjca, a otvorio ju je proslavljeni majstor fiša, svojevremeno državni prvak Hrvatske u spravljanju te riblje delicije, koji se upisao i u Guinnesovu knjigu rekorda za najveći skuhani čobanac na svijetu – Denis Šoštarić.

Iako trenutačno živi u Osijeku Denis je Baranjac porijeklom iz Bilja, a i njegova čarda iako se administrativno nalazi u gradu Osijeku geografski se nalazi u Baranji. Osijek se najčešće percipira kao najveći slavonski grad, ali Osijek je ujedno i baranjski grad. S lijeve obale rijeke Drave nalaze se prigradska naselja Tvrđavica i Podravlje koja administrativno spadaju pod grad Osijek i čine mjesni odbor Lijeva obala. Na cesti koja vodi od Osijeka ka Bilju i koja dijeli Tvrđavicu i Podravlje smjestila se i Čarda kod Baranjca. Od glavnoga osječkoga trga popularnom šetnicom uz rijeku Dravu, promenadom, pa preko pješačkoga mosta do Denisove čarde ima manje od tri kilometra. Praktički se iz centra grada dotamo može odšetati za pola sata ili za svega desetak minuta doći biciklom. Od Tvrđe, središta osječkoga kulturnog i noćnog života čarda je udaljena tek jedan kilometar, a od rijeke Drave koja je jedna od većih pritoka Dunava i koja se u Dunav ulijeva u Aljmašu, svega dvadesetak kilometara od Osijeka Čarda kod Baranjca je udaljena tek nekoliko stotina metara.


Čarda kod Baranjca, kao i svaka prava čarda odiše starinskim štihom i rustikalnom atmosferom; crveno bijeli karirani stolnjaci i zavjese sa istim motivom, retro svjetiljke na stolovima koje daju diskretnu rasvjetu, limene zdjelice za posluživanje hranu kao što su nekad naše bake imale, vijenci sušenih papričica i fotografije nekih starih vremena… Sa zvučnika se diskretno čuju panonske svevremenske glazbene uspješnice, poput legendarnih dueta Zvonka Bogdana i Julije Bisak, kao i neizostavni tamburaši. Čarda je opremljena i brojnim zanimljivim i simpatičnim sitnicama koje podižu opći dojam, poput tave modificirane za posluživanje rakije, u kojoj svaka štamplica ima svoj kalup u koji sjeda i koja ima ugrađeno zvonce sa bicikla koje gostima signalizira da je vrijeme za ispijanje rakije, tog meni osobno najdražega jakog alkoholnog pića i (još uvijek) nedovoljno valoriziranog, da ne kažem podcijenjenog nektara.


O svojim kuharskim počecima Denis je rekao: „Počeo sam prije nekih sedam godina uz Zvonka Barića - Šavru iz Narda. Šavro osim što je proizvođač odličnoga kulena već tada je bio proslavljeni majstor fiš paprikaša, pobjednik brojnih fišijada. Krenuo sam s njim obilaziti natjecanja, obavljajući pritom pomoćne poslove i polako učio uz njega. Šavro mi je kao drugi otac; on mene zove sine, a ja njega Bajo ili tata. Ubrzo je sazrilo vrijeme da i sam nešto samostalno kuham na natjecanjima, Šavro mi je bio mentor i pomagao mi korisnim sugestijama, a prvi puta kada sam se pojavio kada natjecatelj osvojio sam drugo mjestu na valpovačkoj fišijadi. To mi je dalo vjetar u leđa i tu sam se ohrabrio. Ubrzo sam vidio da mi to ide i redovito sam na natjecanjima bio u vrhu, a ubrzo sam došao i toga nivoa da sam stalno počeo pobjeđivati, nekih tri godine u nizu gotovo na svakoj fišijadi sam bio među tri prvoplasirana. 2014. godine sam bio i državni prvak u kuhanju fiš paprikaša. To mi je donijelo određeni renome, pa su se i osječki ugostitelji koji su vapili za kvalitetnim fiš majstorima počeli interesirati za mene. Naime fiš paprikaš specifično je jelo i teško je tu imati nekakav kontinuitet, da svaki fiš paprikaš ispadne isti. Vrsni gurmani čak mogu pogoditi koji kuhar je napravio fiš ako u restoranu ima više fiš majstora. Nerijetko se dogodi da i nekoliko fiš paprikaša u nizu koje je napravio isti kuhar u istoj smjeni budu različiti. Dalibor Borota, suvlasnik osječkih restorana Karaka, Galija i El paso čuo je za mene i potražio me u Valpovu gdje sam tada živio. Priznajem da ja sebe nikad nisam vidio u restoranu, niti sam razmišljao o kuhanju kao o poslu i primarnom izvoru egzistencije,  po struci sam vozač, a ne kuhar i u tome trenutku to kuhanje fiš paprikaša po natjecanjima bio je samo jedan lijep hobby. a o ugostiteljstvu sam imao spoznaja tek toliko kao i svaki prosječni povremeni posjetitelj restorana. Međutim Borota se na to nije obazirao, te me je i uspio nagovoriti da se probam okušati kao restoranski kuhar. I tako počeo sam kuhati u Karaci, to je bilo na Veliki Petak reakcije gostiju su bile više nego pozitivne, to se malo pročulo, narudžbe su krenule. Potom sam se prebacio na Galiju koja se nalazi na splavi na rijeci Dravi, što je prirodniji ambijent za kuhanje fiša od Karake koja se nalazi usred gradskoga asfalta. Interes je rastao,  pa sam morao fiševe kuhati paralelno, bio mi je izazov kada sam spravljao tri ili pet kotlića paralelno, na kraju sam došao i na nivo da istodobno baratam sa dvadeset četiri kotlića. Do prije samo nekoliko mjeseci to mi je izgledalo kao fantazija i nemoguća misija. Poslije toga prelazim u restoran Kod javora, zatim u baranjski restoran Tikveš u Kopačkome ritu,  a zadnje dvije godine sam radio u restoranu Vatikan u Vinkovcima. Smatram to neprocjenjivim iskustvom jer sam tamo stekao veliko znanje o ugostiteljstvu, čime se zaokružila priča, jer osim samoga kuhanja upoznao sam se s time i kako se (uspješno) vodi posao. Tamo sam imao odlične uvjete i odličnu plaću i sa vlasnikom Vatikana i sada sam ostao u odličnim odnosima, ali jednostavno smatrao sam da je sazrilo vrijeme da okrenem novu stranicu i da krenem u vlastitu ugostiteljsku priču. Veliko iskustvo sam stekao i obilazeći renomirane restorane u srednjem Podunavlju, u Hrvatskoj, te Mađarskoj i Srbiji. Stekao sam i brojne prijatelje među kuharima i vlasnicima restorana poput Arsenija Kneževića koji je vlasnik restorana Marina u Apatinu. Duže vrijeme sam razmišljao o vlastitome restoranu, ali nisam nalazio adekvatnu lokaciju. Htio sam otvoriti baš čardu, dugo sam tu ideju držao u sebi, a čarda osim ribljih specijaliteta podrazumijeva i lokaciju blizu rijeke i uz neku važnu prometnicu. Ova lokacija je idealna; svega nekoliko stotina metara udaljena od rijeke Drave, a nalazi se na biljskoj cesti, koja je jedna od prometnica s najvećom frekvencijom u ovom dijelu Hrvatske. Nalazimo se u gradu Osijeku, a praktično smo na selu. Objekt u kojemu se nalazi čarda se sastoji od dvije fizički odvojene cjeline; lijevo je caffe bar prikladnoga imena „Vrata Baranje“, a desno je moja čarda. Porijeklom sam iz Bilja na što sam ponosan i zato se čarda zove „Kod Baranjca“. Osim toga Baranja je u cijeloj Hrvatskoj, a i šire sinonim za odličnu gastronomiju. Inače to ime „Kod baranjca“ sam već dosta popularizirao posljednih šet mjeseci obilazeći pod tim imenom različite manifestacije u Osijeku i okolici, pritom u drevnoj kućici, prvenstveno na kotlovini spravljajući street food. To je bila i svojevrsna marketinška pred kampanja za otvaranje čarde i danas velika većina ljudi termin Kod Baranjca automatski povezuje sa Denisom Šoštarićem."


U ponudi restorana će biti osim fiš paprikaša i ostalih ribljih specijaliteta biti perkelt od divljači sa brusnicama, rolovana teletina, teletina ispod peke, janjetina ispod peke, kao i „jela iz bakine kuhinje“ (od 10 do 13 sati) koja bi nas trebala vratiti u prošlost i djetinjstvo; grah variva, sarma, filovana paprika. U razgovoru smo se morali dotaći i teme zbog koje Denis i najpoznatiji široj javnosti – uvrštavanja u Guinnesovu knjigu rekorda. „To je uistinu bio veliki posao i nikad to ne bih mogao niti organizacijski, niti financijski sam odraditi. Agencija za promidžbu L&L Medija iz Vukovara osmislila je projekt kuhanja najvećeg čobanca na svijetu. Budući da volim izazove meni se ideja svidjela i odmah sam ju prihvatio. Cijela priča polučila je i interes sponzora. Veliku ulogu imala su Vina Belje koji su i moj glavni sponzor, pripomogle su i mesnice Ravlić.“

Uz ugodan razgovor kušali smo odličan perkelt od ribe, prethodno smo kušali i Denisovu rakiju viljamovku. Čarda kod Baranjca ima bazen za ribu koji garantira da je riba uvijek svježa. Domaće tijesto prošarano sa prženom slaninom i potkove riječne ribe u gustome umaku u kojem dominira mljevena paprika. Odlična kombinacija. A i porcije su obilne i zasitne. Iako su za stolom sjedila četiri potentna gurmana, više od četvrtine posluženog je ostalo nepojedeno. Šteta, ali i u jelu treba (bar donekle) biti umjeren jer pretjerivanje može izazvati i (neželjene) kontraefekte. Da riba pliva i po treći put pobrinula se graševina Belje.


Denis najavljuje i brojne novitete poput live streaminga procesa kuhanja fiša; dok gosti sjede u čardi i čekaju naručeni fiš paprikaš, moći će na televizoru pratiti kako stvari napreduju. Peći će i domaći kruh u krušnoj peći, te postaviti i novu sjenicu za tridesetak osoba. No ono što je najbitnije u cijeloj priči je to da je hrana ovdje uistinu odlična. Dođite, kušajte i uvjerite se i sami!




srijeda, 11. listopada 2017.

OKRUGLI STOL „QUO VADIS RURALNI TURIZAM – ZAŠTO JE BOLJE OSTATI“

   
10. i 11. listopada u najistočnijemu hrvatskome gradu – Iloku održan je okrugli stol pod nazivom „Quo vadis ruralni turizam – zašto je bolje ostati“. Navedeni okrugli stol se održava u okviru nacionalnoga projekta za razvoj ruralnih krajeva, te ususret četvrtome međunarodnome kongresu o ruralnome turizmu koji će se u svibnju slijedeće godine održati u Supetru na otoku Braču.

Glavni organizator ovoga događaja su Hrvatska udruga za turizam i ruralni razvoj „Klub članova Selo“ i HF eko etno grupa. Okrugli stol se održao u muzeju grada Iloka, u dvorcu Odescalchi.
Uslijedile su dvije panel rasprave; 1. Turizam kao poticaj povratku i ostanku u Hrvatskoj te demografskoj obnovi (formula za budućnost), 2. Perspektive održivoga razvoja turizma i budućnost zelenog poslovanja u turizmu.

Ima li ruralni turizam dovoljno potencijala za generiranje novih radnih mjesta, vrijedi li ulagati u kreativnu turističku ponudu na ruralnim područjima, treba li otići ili ostati u Hrvatskoj, kamo ide ruralni turizam i kako ga kvalitetnije iskoristiti za budućnost Hrvatske? Odgovor na to pitanje pokušali su dati eminentni stručnjaci iz oblasti turizma poput Kristijana Staničića, direktora glavnoga ureda Hrvatske turističke zajednice, Branke Čubelić, vlasnice Dream time d.o.o., Marijana Dužića, vlasnika Svpetrvs hotela d.d. i Damira Podhorskog, vlasnika internetske marketinške agencije Escape d.o.o. koji su bili panelisti prvoga panela.

U drugoj panel raspravi sudjelovali su influenceri poput Dore Smolčić Jurdane, dekanice fakulteta za menadžment u turizmu iz Opatije, Rujane Bušič, direktorice turističke zajednice Vukovarsko srijemske županije, Marka Piljića, vlasnika obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva „Ivica i Marica“ iz Karanca, Alexa Grgića, vlasnika edukacijsko – degustacijskoga centra zdrave hrane i življenja „Ambient park“, Matee Brižić, voditeljice edukacijskoga outward bound centra Veliki Žitnik. Panel rasprave je moderirao Zoltan Kabok.

„Prije deset godina na istome mjestu, u Iloku održao se okrugli stol pod istim nazivom. Koncem prošle godine direktor turističke zajednice Ilok inicirao je da opet održimo okrugli stol pod istim nazivom i sa istom tematikom. Ove godine ujedno obilježavamo i dvadesetu godišnjicu naše udruge.“ Istaknula je predsjednica udruge „Klub članova Selo“ Dijana Katica.

Okrugli stol je otvorio ministar turizma Gari Capelli koji je naglasio: „Uvijek govorim zajedno o ruralnome i zdravstvenome turizmu koji su komatibilni, idu korak uz korak. Sutra ćemo na Vladi razmatrati prijedlog zakona o pružanju usluga u zdravstvenome turizmu koji bi trebao na adekvatan način regulirati tu problematiku. Republika Hrvatska je premrežena ruralnim područjem i toga moramo biti svjesni. Pri kraju je izrada akcijskoga plana razvoja ruralnoga turizma, a i neke smjernice sa današnjega panela će biti implementirane u finalnu verziju akcijskoga plana. U ukupnoj strategiji razvoja turizma RH, ruralni turizam se nalazi u top deset prioriteta i od njega se puno očekuje. Usvajanjem i provođenjem akcijskoga plana krenuti ćemo u konkretne projekte razvoja ruralnoga turizma.“

Činjenicu da je udio ruralnoga turizma manji od 2% u ukupnome hrvatskome turizmu, dok se u razvijenim zemljama taj udio kreće između 10 i 20% direktor glavnog ureda HTZ Kristijan Šimičić komentirao je slijedećim riječima: „Apsolutno smo nedovoljni iskoristili potencijal s kojim raspolažemo. Turizam može biti generator razvoja u ruralnim krajevima. HTZ će kroz promotivne aktivnosti ne samo odvojiti sredstva za promociju ruralnih destinacija; napraviti novu web stranicu koja će objediniti ponudu hrvatskoga ruralnoga turizma i ići na ciljane kampanje na nama zanimljiva tržišta. To mora dati rezultate u bliskoj budućnosti.“

utorak, 10. listopada 2017.

MANUFAKTURA BAR – SJAJAN COCKTAIL BAR U VINKOVCIMA


written by Mario Jukić
photo   by Manufaktura bar

Tijekom nedavnoga boravka u Vinkovcima sasvim slučajno, spletom okolnosti naišao sam na cocktail bar koji me oduševio. Sudjelovao sam na forumu posvećenom kontinentalnom turizmu i organizatori su nam rekli da nakon službenog dijela programa imaju jedno iznenađenje za nas. Iznenađenje je bilo uistinu ugodno i zove se Manufaktura bar. 


U odnosu na standardnu ugostiteljsku ponudu Manufaktura bar uistinu kvalitativno i sadržajno nudi jednu novu dimenziju ugostiteljstva. Ovaj cocktail bar nalazi se u vinkovačkoj pješačkoj zoni, na adresi Ulica Kralja Zvonimira 8 i vodi ga cocktail majstor Ivan Mlivić zajedno sa svojom simpatičnom suprugom Liubov porijeklom iz Rusije.



Ivan je osmislio  seriju cocktaila na bazi vina Iločkih podruma: Golden glass, Black soul, Sweet chardonnay i Sparkling time. Golden glass je baziran na vrhunskome iločkome tramincu, Black Soul sastoji se od vrhunskog kapistrana, Sweet Chardonnay sadrži vrhunski chardonnay. a Sparkling time je izrađen na bazi iločkog pjenušca Princeps. Osim baznih vina  cocktaili dakako sadrže i prirodne sirupe i likere koje Ivan uz pomoć svoje supruge Liubov izrađuje u svojem domaćinstvu te neke od svjetski poznatih brendova likera i alkoholnih pića. Budući da su ovi vinski kokteli nastali u kooperaciji sa Iločkim podrumima osim u Manufaktura baru ove vinske koktele možete kušati jedino još na ladanjskome imanju Principovac.


U ponudi imaju i veliki broj „klasičnih“ koktela, te šaroliku i veliku cocktail kartu, u koju su uključili i tri cocktaila koje je sastavio Ivan u suradnji s OPG-ovima koji su se javili nakon javne prezentacije cocktaila koje je napravio za Iločke programe te koji su također bili iznenađenje naše večeri.

Posebne koktele imaju za ljetne vrućine, poput St Clement'a, gdje se Tanquery gin kombinira sa svježe cijeđenim sokom limuna i naranče, svježim domaćim krastavcem, te s malo đumbira za aromu.


Što se tiče Ivana i njegove profesije, ukratko rečeno, to je ljubav prema onome što radi, jer kako on kaže, ne smatra to poslom! Ivan je od završetka osnovne škole krenuo putem ugostiteljstva, te je kroz srednju školu pokazao veliki interes za ono što sada radi. Na državnim natjecanjima u pripremi cocktaila četiri puta je osvojio prvo mjesto. Također je dva puta osvojio i prvo mjesto u akrobatskoj pripremi cocktaila, disciplini poznatijoj pod imenom Flair.



Pri završetku školovanja Ivan je otišao u južnije krajeve, te krenuo graditi karijeru barmena, i kroz dugogodišnji rad po nekim od najvećih barova i klubova u Hrvatskoj te Europi paralelno se dodatno usavršavao. Dio tečajeva je prošao u Hrvatskoj, a usavršavanjem u Londonu i Milanu dao je završnu notu svojem znanju, i nastavio svoj put barmena koji traje i danas!



Ivan je kroz razgovor otkrio kako je i kava jedna od njegovih ljubavi, te također i njoj daje prostora u svojem baru, i to ne malo! U Manufaktura baru možete popiti neke od najboljih svjetskih kava; od čiste indijske ili brazilske do blenda od sedam vrsta svjetskih kava. Kave se pred gostima melju neposredno prije spravljanja i posluživanja.

Ima puno još planova i ambicija u ovom baru, gdje se osjeti opuštena atmosfera, ali i naboj kvalitete i profesionalnosti, te kako nam je Ivan rekao uz osmijeh njegove supruge i njegove najveće podrške: „ Pomalo, još bačvu nismo do kraja otvorili“


Po Ivanovim riječima Manufaktura bar ima najkvalitetniji led za ugostiteljstvo koji se trenutačno može naći na europskom tržištu: "Proces filtracije, te obrnuti procesi čišćenja vode te obrnuta osmoza vode dovodi led u kristalno čisto stanje te sa njime pripremamo cocktaile, te poslužujemo vrhunske Gin-eve, Cognace te Whiskeye! Firma Ice Product nas opskrbljuje kao jedini bar u Slavoniji, točnije jedini bar istočno od Zagreba."

Tople čokolade su priča za sebe; U ponudi imaju tople čokolade s okusima kokosa, lješnjaka i vanilije i koje se po želji kombiniraju sa dodacima bourbona, cognaca i ruma. A što se tiče kombinacija čokolada i alkohola posebna poslastica je chocoshoot!



U ponudi imaju i sjajne koktele na bazi rakija, ali neću Vam u ovom tekstu otkriti baš sve; dođite u Manufaktura bar i uvjerite se sami. Inače rakija je po mome sudu krajnje podcijenjeno piće. Još uvijek se nije ni u nas (gdje je tradicionalno piće) riješila te neke stigme i prezrenosti, a o nekom ozbiljnijem pohodu i osvajanju globalnoga tržišta nema ni riječi. Da je riječ o tradicionalnome piću sjeverne Amerike ili neke od zapadnoeuropskih zemalja zasigurno bi rakija imala planetarnu popularnost. Po nekoj logici stvari zar ne zvuči bolje i uhu ugodnije da pijemo destilirane šljive, kasjije, dunje, breskve nego raž i pšenicu!? Manufaktura bar i rakijama daje jednu sasvim novu glamuroznu i mondenu dimenziju, te pridonosi valorizaciji i popularizaciji ovoga sjajnoga pića.

nedjelja, 1. listopada 2017.

12. VINSKI/BOR MARATON U ZMAJEVCU – VINSKOJ PRIJESTOLNICI BARANJE


written by Mario Jukić
photo   by Damir Jakopiček

Baranja je majka vina, a Zmajevac je vinska prijestolnica Baranje. Sa svojih dvadesetak gatora u kojima se njeguju sjajna vina, nanizanih u dva surduka, katoličkom i reformatorskom i u Ružinoj ulici i vinotekom u kojoj su izložena sva vina baranjskog vinogorja definitivno je zaslužio tu laskavu titulu.

Osim tradicionalnih manifestacija poput Vinceške i Martinja vinsku kulturu promoviraju i nove manifestacije poput Gator festa i vinskog maratona. Glavni organizatori maratona su udruga za njegovanje običaja Mađara „Surduk“ i KUD Jožef Attila. U početku se vinski maraton održavao u sklopu obilježavanja dana sela, a sada se bez imalo pretjerivanja može reći da se dan sela obilježava u sklopu vinskog maratona. Davno je vinski maraton nadrastao lokalne okvire i svake godine okuplja sve veći broj vinoljubaca iz različitih dijelova Hrvatske, te iz inozemstva. Na prošlogodišnjem maratonu bilo je preko 1500 natjecatelja i nekoliko tisuća posjetitelja. Ove godine broj natjecatelja narastao je za 20% u odnosu na prošlu godinu.


Proklamirani cilj je u što kraćem roku obići dvadesetak vinskih podruma i u svakome popiti po decilitar vina, ali pravi cilj je druženje uz vrhunsku baranjsku vinsku kapljicu i uživanje u rustikalnoj atmosferi baranjskih gatora. Stoga i vrlo malo ljudi uistinu završava sam maraton jer im je jednostavno žao to odraditi mehanički i na brzinu. Obično se zastane na nekoj točki gdje je dobra ekipa i atmosfera, te se tamo i usidri. Svi žele da vinska čarolija potraje što duže i namjerno se odgađaju ili zaobilaze završne točke maratona. A zabava uz zvuke svevremenskih pjesama u nekome od gatora uvijek potraje do ranih jutarnjih sati.

U Zmajevac se ne može doći na sat ili dva. Zmajevac Vas uvuče u svoj fantastični splet pitoresknih vinograda na obroncima Banovog brda, starih legendi o crvenoj Marti, vrhunskih vina, etničke i religijske multikulturalnosti, rustikalne arhitekture i gostoljubive atmosfere.

Kada se dođe u Zmajevac ostaje se do iza ponoći ili dva dana. A kada jednom dođete u Zmajevac vraćate se opet i opet, uvijek otkrivajući neki novi detalj koji Vam je dotad promakao. Ili kako kaže jedna stara pjesma posvećena vinu "U Zmajevcu je svatko dobrodošao, u Zmajevcu nitko nije loše prošao."


12. izdanje vinskoga maratona u Zmajevcu  oborilo je sve dosadašnje rekorde; rekordan broj natjecatelja (1800 maratonaca), rekordan broj vinskih podruma – 25, i rekordan broj posjetitelja, a uvedeni su i neki sadržajni noviteti poput primjerice Vinskih pandura.

Da ne bi svih 1800 maratonaca nahrupili u isti vinski podrum i da bi se na najmanju moguću mjeru sveli „čepovi“ i „uska grla“ staza maratona je podijeljena na tri cjeline – katolički surduk (crvena boja), reformatski surduk (žuta boja) i Ružina ulica (zelena boja), a maratonci na tri skupine po 600 natjecatelja koji su se međusobno razlikovali po boji svojih majica (crvena, žuta i zelena skupina).
U katoličkome surduku nalazile su se vinarije Szabó i Svijetli dvori iz Karanca, Pinkert i Kolar iz Suze, te zmajevačke vinarije Čokot čarda, Josić, Tür, Kusić i Zajec gdje se odvijao maratonski afterparty prigodno nazvan „Počasni krug“.


Na početku žute staze u reformatskome surduku nalazila se nova i perspektivna vinarija Vukoje iz Zmajevca, zatim vinarije Kovač, Đerfi, Pavlović, Martin, Kromer i Boni. Na kraju žute staze nalazile su se vinarije Kovats iz Suze,i Kalazić iz Batine, a u sredini vinarija Underground wines – riječ je o vinariji čiji su suvlasnici jedan Splićanin i jedan Irac.

Na zelenoj stazi nalazili su se vinarije Čočić, Guštin, Varga (široj javnosti ponajviše poznat po cuveeu intrigantnoga imena – zmajevačka viagra). Etno kuća Martinov je bila pretposljednja na zelenoj stazi, a posljednja točka; šećer na kraju je bilo vinotočje Gerštmajer, po mojem subjektivnom mišljenju najbolja zmajevačka vinarija, koja je poznata po nešto kasnijim berbama i većim postocima alkohola u vinu.


Vinski panduri koji su pristigli iz Karašicke republike  (državne tvorevine koja je ujedinila fizički srasle, a administrativno odvojene gradove Belišće i Valpovo, s tendencijom intenzivne teritorijalne ekspanzije. Svi oni koji misle da je riječ o paradržavi griješe; riječ je o Karadržavi!) održavali su red na maratonu i vodili računa da nitko od prisutnih nema manje od 0.5 promila! U slučaju da je netko napuhao manje od 0,5 izrečena mu je kazna, te je isti ekspresno upućen na ispijanje dodatnih količina vina. Osim represivno, vinski panduri su djelovali i edukativno prezentirajući natjecateljima koristi za organizam i čovjekovo psihofizičko zdravlje koje proizlaze iz redovitoga konzumiranja vina.

U sklopu maratona se održavao i etno sajam na kojem su posjetitelji mogli kupiti domaću mljevenu papriku, ručno izrađene suvenire i na putu od jednoga do drugoga podruma prigristi različite provjerene ruralne delicije tipa kruha/masti/paprike.

Za maratonce iz Osijeka, Valpova, Belišća i Beloga Manastira su bili organizirani autobusi. Sjajna stvar jer ne moraš razmišljati kako i kada ćeš se vratiti kući i strahovati hoće li ti oduzeti voazačku dozvolu (nisu svi panduri dobronamjerni i puni razumijevanja kao vinski panduri iz Karašicke republike)

U reformatskome surduku nastupili su Neki novi klinci – Balašević tribute band i DJ Boban, a u katoličkome Reflex band. Prava fešta pod kodnim imenom „Počasni krug“, kao i uvijek do sada se zakuhala u podrumu Zajec, prvo su nastupili tamburaši, a onda i trubači. Ples na stolovima, međusobno nenamjerno polijevanje vinom, cijeli podrum u kolektivnoj ekstazi…Da bi ilustrirao kakva je fešta bila kod Zajeca navest ću poruku koju su dan poslije maratona objavili na svome facebook zidu: „Dragi maratonci, ako je tko izgubio mobitel, majice, košulje, hlače, gaće neka se javi u inbox!“



Sve u svemu, vinski maraton ultimativna je vinska fešta i manifestacija koja progresivno raste; i po broju natjecatelja i sadržajno. Manifestacija koja svake godine privlači nove i nove vinoljupce i hedoniste u Baranju i Zmajevac. A tko jednom dođe u Zmajevac, taj dolazi ponovno, i ponovo...