nedjelja, 1. listopada 2017.

12. VINSKI/BOR MARATON U ZMAJEVCU – VINSKOJ PRIJESTOLNICI BARANJE


written by Mario Jukić
photo   by Damir Jakopiček

Baranja je majka vina, a Zmajevac je vinska prijestolnica Baranje. Sa svojih dvadesetak gatora u kojima se njeguju sjajna vina, nanizanih u dva surduka, katoličkom i reformatorskom i u Ružinoj ulici i vinotekom u kojoj su izložena sva vina baranjskog vinogorja definitivno je zaslužio tu laskavu titulu.

Osim tradicionalnih manifestacija poput Vinceške i Martinja vinsku kulturu promoviraju i nove manifestacije poput Gator festa i vinskog maratona. Glavni organizatori maratona su udruga za njegovanje običaja Mađara „Surduk“ i KUD Jožef Attila. U početku se vinski maraton održavao u sklopu obilježavanja dana sela, a sada se bez imalo pretjerivanja može reći da se dan sela obilježava u sklopu vinskog maratona. Davno je vinski maraton nadrastao lokalne okvire i svake godine okuplja sve veći broj vinoljubaca iz različitih dijelova Hrvatske, te iz inozemstva. Na prošlogodišnjem maratonu bilo je preko 1500 natjecatelja i nekoliko tisuća posjetitelja. Ove godine broj natjecatelja narastao je za 20% u odnosu na prošlu godinu.


Proklamirani cilj je u što kraćem roku obići dvadesetak vinskih podruma i u svakome popiti po decilitar vina, ali pravi cilj je druženje uz vrhunsku baranjsku vinsku kapljicu i uživanje u rustikalnoj atmosferi baranjskih gatora. Stoga i vrlo malo ljudi uistinu završava sam maraton jer im je jednostavno žao to odraditi mehanički i na brzinu. Obično se zastane na nekoj točki gdje je dobra ekipa i atmosfera, te se tamo i usidri. Svi žele da vinska čarolija potraje što duže i namjerno se odgađaju ili zaobilaze završne točke maratona. A zabava uz zvuke svevremenskih pjesama u nekome od gatora uvijek potraje do ranih jutarnjih sati.

U Zmajevac se ne može doći na sat ili dva. Zmajevac Vas uvuče u svoj fantastični splet pitoresknih vinograda na obroncima Banovog brda, starih legendi o crvenoj Marti, vrhunskih vina, etničke i religijske multikulturalnosti, rustikalne arhitekture i gostoljubive atmosfere.

Kada se dođe u Zmajevac ostaje se do iza ponoći ili dva dana. A kada jednom dođete u Zmajevac vraćate se opet i opet, uvijek otkrivajući neki novi detalj koji Vam je dotad promakao. Ili kako kaže jedna stara pjesma posvećena vinu "U Zmajevcu je svatko dobrodošao, u Zmajevcu nitko nije loše prošao."


12. izdanje vinskoga maratona u Zmajevcu  oborilo je sve dosadašnje rekorde; rekordan broj natjecatelja (1800 maratonaca), rekordan broj vinskih podruma – 25, i rekordan broj posjetitelja, a uvedeni su i neki sadržajni noviteti poput primjerice Vinskih pandura.

Da ne bi svih 1800 maratonaca nahrupili u isti vinski podrum i da bi se na najmanju moguću mjeru sveli „čepovi“ i „uska grla“ staza maratona je podijeljena na tri cjeline – katolički surduk (crvena boja), reformatski surduk (žuta boja) i Ružina ulica (zelena boja), a maratonci na tri skupine po 600 natjecatelja koji su se međusobno razlikovali po boji svojih majica (crvena, žuta i zelena skupina).
U katoličkome surduku nalazile su se vinarije Szabó i Svijetli dvori iz Karanca, Pinkert i Kolar iz Suze, te zmajevačke vinarije Čokot čarda, Josić, Tür, Kusić i Zajec gdje se odvijao maratonski afterparty prigodno nazvan „Počasni krug“.


Na početku žute staze u reformatskome surduku nalazila se nova i perspektivna vinarija Vukoje iz Zmajevca, zatim vinarije Kovač, Đerfi, Pavlović, Martin, Kromer i Boni. Na kraju žute staze nalazile su se vinarije Kovats iz Suze,i Kalazić iz Batine, a u sredini vinarija Underground wines – riječ je o vinariji čiji su suvlasnici jedan Splićanin i jedan Irac.

Na zelenoj stazi nalazili su se vinarije Čočić, Guštin, Varga (široj javnosti ponajviše poznat po cuveeu intrigantnoga imena – zmajevačka viagra). Etno kuća Martinov je bila pretposljednja na zelenoj stazi, a posljednja točka; šećer na kraju je bilo vinotočje Gerštmajer, po mojem subjektivnom mišljenju najbolja zmajevačka vinarija, koja je poznata po nešto kasnijim berbama i većim postocima alkohola u vinu.


Vinski panduri koji su pristigli iz Karašicke republike  (državne tvorevine koja je ujedinila fizički srasle, a administrativno odvojene gradove Belišće i Valpovo, s tendencijom intenzivne teritorijalne ekspanzije. Svi oni koji misle da je riječ o paradržavi griješe; riječ je o Karadržavi!) održavali su red na maratonu i vodili računa da nitko od prisutnih nema manje od 0.5 promila! U slučaju da je netko napuhao manje od 0,5 izrečena mu je kazna, te je isti ekspresno upućen na ispijanje dodatnih količina vina. Osim represivno, vinski panduri su djelovali i edukativno prezentirajući natjecateljima koristi za organizam i čovjekovo psihofizičko zdravlje koje proizlaze iz redovitoga konzumiranja vina.

U sklopu maratona se održavao i etno sajam na kojem su posjetitelji mogli kupiti domaću mljevenu papriku, ručno izrađene suvenire i na putu od jednoga do drugoga podruma prigristi različite provjerene ruralne delicije tipa kruha/masti/paprike.

Za maratonce iz Osijeka, Valpova, Belišća i Beloga Manastira su bili organizirani autobusi. Sjajna stvar jer ne moraš razmišljati kako i kada ćeš se vratiti kući i strahovati hoće li ti oduzeti voazačku dozvolu (nisu svi panduri dobronamjerni i puni razumijevanja kao vinski panduri iz Karašicke republike)

U reformatskome surduku nastupili su Neki novi klinci – Balašević tribute band i DJ Boban, a u katoličkome Reflex band. Prava fešta pod kodnim imenom „Počasni krug“, kao i uvijek do sada se zakuhala u podrumu Zajec, prvo su nastupili tamburaši, a onda i trubači. Ples na stolovima, međusobno nenamjerno polijevanje vinom, cijeli podrum u kolektivnoj ekstazi…Da bi ilustrirao kakva je fešta bila kod Zajeca navest ću poruku koju su dan poslije maratona objavili na svome facebook zidu: „Dragi maratonci, ako je tko izgubio mobitel, majice, košulje, hlače, gaće neka se javi u inbox!“



Sve u svemu, vinski maraton ultimativna je vinska fešta i manifestacija koja progresivno raste; i po broju natjecatelja i sadržajno. Manifestacija koja svake godine privlači nove i nove vinoljupce i hedoniste u Baranju i Zmajevac. A tko jednom dođe u Zmajevac, taj dolazi ponovno, i ponovo...

Nema komentara:

Objavi komentar